Adisa Bašić, O mitskoj zemlji habita i hobita

Ivan Lovrenović, Nestali u stoljeću, Zagreb 2013.
Slobodna Bosna, 7. 11. 2013.

Ivan Lovrenović (1943.) rođen je u Zagrebu, odrastao u Mrkonjić-Gradu, a školovao se u ova dva grada. Sa izuzetkom četiri godine egzila (93-97), decenijama živi u Sarajevu. Objavio je dvadesetak knjiga proze, kulturno-historijskih studija, eseja. Za izdavačku kuću Synopsis uređuje biblioteku izabranih spisa bosanskih franjevaca.

Nestali u stoljeću je knjiga nastala izborom iz Lovrenovićevih novinskih i književnih tekstova, eseja, dnevničkih zapisa, dokumentarne i autobiografske proze. Rezultat je vremeplov koji čitaoca vodi kroz različita, nerijetko bolna mjesta bosanske historije: u jednom trenutku sa fra Matijom Divkovićem u Mlecima usamljenički krojimo i slažemo olovna slova bosanske ćirilice za štampanje Nauka krstjanskoga, nakon toga ispraćamo iz zemlje Turke, dočekujemo Austriju ili pak šaljemo sunarodnjake u ratove koji se smjenjuju kao na pokretnoj traci… I svaki put bivamo svjedoci teškog, nesretnog usuda, nepravde, opresije jedne ili druge vrste.

Koristeći franjevačke ljetopise, Lovrenović na svoj poznati način gradi fikcionalnu povijest Bosne Srebrene. Iste izvore koristi međutim i u ispisivanju obiteljske povijesti, što čini možda i ponajbolje dijelove ove knjige. U priči Revolver, čizme, nož opisuje se sudbina fra Dominika, rođaka koji se zaredi 1938., razboli od epilepsije i tragično strada od ruke oficira Titove vojske 1950. U porodičnoj predaji fra Dominik je nevina žrtva, jadno dijete i mučenik. Sa stanovišta historije, on je prijatelj svirepog zločinca, bivšeg fratra i jednog od zapovjednika logora Jasenovac Miroslava Majstorovića. Prema živopisnom ljetopisu fra Josipa Markušića, Dominik je prijek, svađalački raspoložen mladić zanesen ustaškom ideologijom koji marška gvardijana, poteže nož na neistomišljenike i prezire partizane. Priča o fra Dominiku vrlo plastično pokazuje kako gradimo i njegujemo male kućne mitologije, a na sličnim osnovama i pogubne kolektivne mitove o svojim žrtvama, nevino stradalim pravednicima čiju historijsku ulogu nikad ne propitujemo. Lovrenović naizmjeničnim montiranjem prividno neutralnog faktografskog i romantiziranog kućnog narativa pokazuje nepotpunost i nepouzdanost i jednog i drugog. Materijalna istina ostaje nedostupna, ali tek ukrštanjem javne i privatne pripovijesti razumijevamo delikatnost i složenost događaja iz prošlosti.

Kao što lako prihvatamo bezgrešnost žrtve, jednako lako prihvatamo i demoniziranje neprijatelja. Lovrenović u ovoj knjizi govori i o traumatičnom odrastanju sa stigmom ustaškog sina: njegov otac je nestao krajem Drugog svjetskog rata, bez utvrđene krivice ili datuma i mjesta smrti. Neizvjesnost je za porodicu trajna kazna, a riječ Blajburg nikada ne biva „dio intimnoga obiteljskog imaginarna”. Ljetopis župe V. fra Anđela Jablanovića izvor je na koji se autor oslanja, a tu su i dragocjena, iako obimom najmanje zastupljena, majčina sjećanja. Žena koja je u braku provela ni punu deceniju, a kao supruga nestalog čak šest desetljeća, postaje čuvarica sjećanja, tragična i anahrona u svojoj odanosti, dirljiva u svojoj upornosti.

Knjiga donosi i autorove uspomene na rodni Varcar, djeda, njegove priče… Dio Nestalih u stoljeću su i Lovrenovićevi dnevnički zapisi od prije rata koji na neobičan način preživljavaju pljačkanje piščevog stana na Grbavici, kao i zapisi nastali nakon rata, od 1997. U njima srećemo onog ozbiljnog, minucioznog Lovrenovića kojeg uglavnom poznajemo i iz njegovih novinskih tekstova i eseja. Tu su zanimljive epizode, od poslovnih izazova za kulturnjake u komunizmu do susreta sa Tuđmanom i raspravljanja o položaju bosanskih Hrvata. Tek ponekad, Lovrenović koji je neobično strog prema bilo kakvom vidu sentimentalnosti i bolećivosti, dopusti sebi pokoju kako kaže „kič emociju”. Uplašen, razočaran, tužan ili ganut, on nam postaje bliži, a kroz figuru intelektualca vječito nadnesenog nad historiju Bosne odjednom prostruje ljudski dah i krv.

Iako svoj pesimizam njeguje skoro kao manir, a svoju optiku izoštrava da što preciznije vidi mrak, Lovrenović govoreći o svakom periodu kao da krišom od sebe samog provuče po jednu uvjerljivu ohrabrujuću crticu o ljudskosti: komšije spašavaju jedni druge od ustaša, Srba i Turaka, poštenje i čestitost se jave i u najtežim vremenima, a mudrost barem ponekad uspije izvojevati pobjedu. Nestali u stoljeću su knjiga sjećanja na teške momente iz bosanske prošlosti, ali i dragocjeno dokumentarno-fikcionalno svjedočanstvo o čovjeku na vjetrometini historijskih iskušenja.

Komentari nisu dozvoljeni.