Josip Mlakić, Sevdah extended play

A1 – Bosanska

Poranila, aj, poranila na Vrbas
djevojka.

U Vrbasu, aj, u Vrbasu lice
ogledala, crne oči, aj, crne oči i
bijelo lice.

Oči moje, aj, oči moje
ja vas neimala,
da ne gledam, aj, da ne gledam
na konjima orme, dok odvode
momke u ratove, ni momačke,
aj, ni momačke oči ponosite.

 

A2 – Na Vranici, na visokoj gori

Na Vranici, na visokoj gori, tri su
orla gnijezdo savijala. Prvi or’o na
visokoj grudi, gdje se sunce odmara
u podne. Drugi or’o na visoku boru,
gdje oblaci med’ granama kruže.

A treći se dugo dvoumio, cjelu goru
tri put preletio, dvaput širom, a
jednom poprijeko. Na kraju je
gnijezdo napravio, gdje se gora u
Vrbas obara, odakle se sva dolina vidi.

A kada se gora zapalila, prvi
or’o dig’o se visoko, sve do
sunca i bijela dana, a drugi se
međ’ oblake vin’o, kao magla
međ’ gole vrhove.

Trećega je vatra ufatila, dok je
gled’o gore u visine. Letio je
zapaljenih krila, dok ga nije
nemoć obuzela.

A kad ga je svega obuzela,
padao je dolje u dubinu. Padao
je dugo i duboko, kao pogled sa
visoke gore.

 

B1 – Duga dana

Duga dana u zla gospodara,
još su duže noći od ponoći,
kada zora doći i ne mora,
nit’ je čekam niti joj se nadam.

I sve tako tri duge godine,
kako ima da mi se ne javlja.

 

B2 – Daje tuga gora

Tuga mi se na srce popela:
da je suza ja bi’ je otrla,
da je rosa prošla bi u podne.

Tuga mi se na srce popela:
da je rana ja bi’ je previla,
da je čemer ja bi’ ga popila.

Da je tuga gora,
najbolje bi bilo:
sto bi’ dana veremila,
a sto sretna bila.

(Iz knjige Oči androida, Široki Brijeg-Split 2004)

 

 

Komentari nisu dozvoljeni.