Amir Brka, Lice bôli

Boj se, sam si

 

Da ovdje nisi – ne bi ti, čim su se otvorile oči
da je nastradao rekli

Ne bi ni sada, u predvečerje
saznavao onaj danas da nestao je
s njime i onaj

i onaj

i onaj

i onaj

i onaj

i onaj…

Pamtio ne bi da i jučer isto je bilo
kao i danima prije, i da se godinama sve
jednako tako ovdje zbiva

A da si drugdje – na svijetu bilo gdje
za ova ne bi znao, ali isto bi bilo:
tuga bi drukčija samo navlačila lica

I dok o tome mniješ, lagano već poimaš
kako ti brat zoon politikon nije
povijest laž posvemašnja da je
pjesništvo također
jer da drugoga ničeg i nigdje nema

a Sve samo i neupitno da jest
jedini jedan, u žilište slišćen
i da je tako oduvijek – ma kada i ma gdje

i da ti, stoga, gle, ni brat ni prijatelj ni drug
nijedan nije
i da nikome nisi ni sin ni otac ni muž

Lijepo je istine svjetlo – i zato se na spoznanje
novo svikni: u iluziju ne vraćaj se
ištući, u raspršenoj, cijelu da izbjegneš bol

 

Komentari nisu dozvoljeni.