Enver Kazaz, Svakodnevni Odisej

Prognan je u gradsku vrevu,
Gdje su četiri strane svijeta
Svedene na saobraćajne znak
I treptanje semaforskog svjetla.
I oči mu se mijenjaju
U njegove boje.

Život od sedam do petnaest
Dobija smisao mjerljiv
Proizvodnim učinkom.

U stanu svjetluca televizijski ekran.
Na njemu umnažaju se Troje
A pečurka iz Hirošime slika je ispeglana
Agamenonovim istinama  kao košulja u izlogu.

Izjutra susreće svoje kopije mnoge
Dok žure da se zašarafe
U vječitu mašinu
Stalno obnovljive inercije.

Godinama traje
Upregnut u profit, kamatne stope,
Dionice na burzi.

I parcelu na groblju
Kupuje na kredit,
Jer  vlasničkim listom mora
Dokazati pravo na vlastitu smrt,
Jedinu Itaku koja mu je
Preostala.

 

Komentari nisu dozvoljeni.