Enver Kazaz, Trojanski konj

I

Galopira u školskim udžbenicima,
Nacionalnim historijama,
Govorima vođica i vođa,
Himnama domovini,
Izvještajima s burze.

I u svetim knjigama kaska
Dok trguju ulaznicama za dženet.

I u snove se uvlači.
U njima rže, rita se, propinje
Na zadnje noge, nikako se
Zauzdati ne da.

Kažu: u nekim zemljama
Postoje farme na kojima se
Gaje njegova velika krda.
Strateški to je nacionalni cilj,
Strogo čuvana državna tajna.

A negdje postoji tvrdnja
Ta vrsta da ima
Najbržu genetsku promjenu
Na planeti,  bržu od pacova.
Samo je pitanje časa
Kad će preoblikovati ljude
Po mjeri svojoj, naumu i svrsi,
A ovi sretni biti tako,
Sve dok ih ne nestane.

II

Raznih trojanskih konja ima.
Velikih, malih, brzih i sporih,
Od hljeba i hljebnog brašna,
Od željeza, od zlata, od nafte,
Od novca, od znanja, od umjetnosti.
I svi su umiljati, i svaki lijep,
Očima ti kao da namiguje,
Poput najljepše djevojke.

Ima i onih od ljudske krvi načinjenih.

Onaj što ga je smislio davno,
Da slavom ovjenča kralja,
U jezik sahranjen je.
Iz toga groba niču
Trojanski konji svi.
Evo jedan
Iz kompjuterskog stomaka
Uvlači  se i u ovu pjesmu
S namjerom da je proždre
Kao običnu zob.

Komentari nisu dozvoljeni.