Miljenko Jergović, Hrvatske pjesme (2)

Sonet

U slobodno vrijeme biskup sastavlja sonete
I živim se čudom čudi da mu se baš sve riječi
U slogu ritmu i sroku tako savršeno slažu
Bog li je to pita se ili ja sam veliki hrvatski pjesnik

U zatvorenom rudniku soli duboko ispod zemlje
Patuljci klešu riječi kao da će od njih graditi kuću
Naopake nepravilne ružne klešu i slažu u slogove i rime
Da biskup ne posumnja nikad u svoje božansko nadahnuće

Lijep li je mili Bože naš drevni jezik hrvatski
U njemu se Srbin i Sotona uvijek u sroku sretnu
A ono što u jeziku jest tako i u životu biva

Mudruje biskup i soneti mu se na mah
U skladan vijenac upletu dok okovani patuljci
Dan i noć vrijedno hrvatske klešu riječi

 

Stigma

Stari se biskup sunča prži zvizda
Njegove časti grimiz haljetak crni
Još crnji o podnevu biva žari se
Biskupu trbuh ispod zlatnoga križa

Stari se biskup sunča i prži stokraka
Zvizda njegove časti grimiz pa plik
Se na trbuhu stvori u obličju časnoga
Križa o čudo svetosti kliče mu pobožan puk

I stoji u redu dugom
Da ljubi stigmu na trbuhu
Njegovom svetom golom

U molitvi da ozdrave bolesni
Prohodaju kljasti a domovina procvate
Da nestane šizme i sveg drugog krivovjerja

 

Ekumena

Sa šizmaticima se biskup sreće
Na simpoziju o ekologiji
Gdje učeno zbori da se najlonska vrećica
U vječnosti nikad razgraditi neće

Je li najlonska vrećica Bog
Pita se u sebi biskup
Ako vrećica nije Bog
Odakle joj pravo na vječnost

O raspadljivosti ljudskih tijela
Biskup mudro ne misli
Nego njuška šizmatika
On mu na masovnu grobnicu vonja

Ako je stvarao na svoju priliku i sliku
Možda Bog nije stvorio ni njih ni nas
Nego je besmrtnu najlonsku stvorio kesu

 

Hristos u kaiću

Na vrhu brda iznad Karinskog mora
Uz zmijugavu cestu stajala je mala
Pravoslavna crkva lijepa kao iz ruske
Slikovnice precrtana i uvijek kada bih se

Vraćao s mora pomislio bih da sam vjernik
Izlazeći iz crkve vidio bih more i Hrista
Dolje u kaiću kako lovi ribu u kolovozu 1995.
Crkvu su digli u zrak do rujna bio je počišćen

Građevinski materijal do listopada je na mjestu
Oltara već rasla trava do proljeća nevin i žut
Iz ikonostasa izrastao je hrvatski maslačak

O rušenju male pravoslavne crkve iznad Karinskog mora
Nisu izvijestile nijedne hrvatske novine ali od tog doba
Hristos ne ribari u kaiću niti ja poželim da sam vjernik

 

Gramatika

Uči biskup gramatiku hrvatska puška o
Hrvatskom ramenu hrvatsko žito na
Hrvatskom polju u hrvatskom Srijemu
Pod hrvatskim suncem slavi hrvatskog Boga

I divi se tom savršenstvu hrvatskog jezika
U kojem svaka se imenica kao zaručnica
Za hrvatski pridjev veže pa je nekako sama
I jadna i srpska ako nije hrvatski pridjev uz nju

Hrvatski nož na hrvatskom kulinu pod grlom
Hrvatskog prasca u hrvatsku jesen pred
29. novembar srbokomunistički dan republike

To nije gramatički ispravno biskup se ljuti
U prošlom glagolskom vremenu imenicu siluje pridjev
Prošlosti hrvatskoj treba duhovna obnova žurna

 

Stanica u pustinji

Tog nasilja trebao sam postati svjestan
Čim sam otvorio knjigu pjesama Josifa Brodskog
Posuđenu u knjižnici na Starčevićevu trgu
I vidio stihove podvučene kemijskom olovkom

Primjeri pjesničkog sklada poneka sitna mudrost
Glas ljubavi glas očaja nad debelom krivudavom crtom
Tako da ih više nitko ne pročita i u njima ne osjeti
Ono što je osjetio taj koji ih je čitao prvi put

Tog nasilja trebao sam biti svjestan
I da će ubiti lako mladić starac žena
Koja je kemijskom pošla na knjigu

Trebao sam bježati dok je bilo vrijeme
Brodski mi je dao znak Brodski ili knjižničarka
Koja se nije sažalila i sahranila knjigu

 

Sirija

Bio sam dijete plašio se ljudi vode mraka
I onoga što bi svakog trenutka moglo sunuti
Iz mraka spavao sam kod tetke Lole
U Dubrovniku ona me pokrila crvenim jorganom

Ova se tkanina zove damast rekla je a po meni su
Skočili lavovi razjapljenih čeljusti posjekao me je
Dimiskijom sabljom osmanski asker sličan Mandraku
Iz stripa tako da sam se svu noć budio vičući od straha

Po damastu njene posteljine razvila se ratna bitka
Razvila se povijest budućega doba što nalik je
Mom dubrovačkom snu iz njega se ne budim više

Sirija ni jedna zemlja nema tako lijepo ime
Milo dječjem uhu Sirija dimiskija damast u snu govorim
Kao dječak u naručju stranca Sirija neutješna mila

 

Komentari nisu dozvoljeni.