Miljenko Jergović, Hrvatske pjesme (3)

Plovdiv

Prehlada li je ili ne daj Bože alergija uplašio sam se
Jedine noći u Plovdivu kada sam počeo da kišem
I u nekoliko mi se minuta začepio nos omilio mi tad je
Virus nikad mi ne bi drag kao jedine noći u Plovdivu

Jer da je to bila moja hrvatska alergija na ambroziju
Lipu i korov tada bih mislio da me moja Hrvatska
I u Plovdivu prati i da nigdje više slobodan nisam
Da je Hrvatska kao kosmos kao paranoična duša široka

Prehlada li je ili ne daj Bože alergija uplašio sam se
Jedine noći u Plovdivu gdje se sokaci uz šest bregova
Šest tepeta u visine penju a sedmo su tepe poravnali divlji ljudi

U Plovdivu koji me na ono Sarajevo podsjeća što ga je bilo
Na akvarelima Todora Švrakića i u snovima kada sam bolestan
I uplašen od hrvatstva i treba mi zavičaj u snu a gdje drugo

 

Sofija

U Sofiji sam u Bugarskoj nitko moj nije ovdje bio
Nije se moglo ići četrdeset pete šeste ni deset sljedećih
Godina a nakon toga bilo je već kasno nestali se nisu vratili
Europa njezina duša od svih je nesahranjenih načinjena

Pa neka jedna među njima bude i naša u Sofiji u gradu
Koji je postojao samo na razglednicama i u pismama
Na fotografijama iz radnje Foto Sleiermacher ispisano
Latinicom za uspomenu i dugo sjećanje rođacima u Jugoslaviji

U Sofiji sam u gradu u kojem je živjela Regina Dragnev rođena
Stubler Njemica iz Bosowicza moja daleka rodica u Sofiji je
Nestala krajem drugoga rata Crveni križ nije je mogao naći

Dok prolazim pokraj carskoga dvorca crkve svete Sofije
I spomenika zahvalnosti caru Aleksandru III pomišljam
Da je moja stopa zagazila u stopu Regine Dragnev i da nestajem

 

Sveta kokoš

Biskup na šamlici sjedi i promatra kokoš
Kako duž željezničke pruge kljuca probire
Iz ljudskog izmeta neprobavljena zrna kukuruza
I čudi se toj mudrosti kokošjoj ništa neka se ne baci

Biskup na šamlici sjedi i promatra vlakove
Stočne vagone iz kojih ispada izmet ljudski
Na putu za logore zaljubljeni je par niz ulicu glodao
Prve kukuruze jeseni sutra su ih odveli to sutra je danas

Biskup na šamlici sjedi i divi se kokoši
Tom savršenstvu Božjeg stvaranja kad kljucne
Kokoš zaboravi svaki svoj prethodni kljucaj

Biskup na šamlici uzdiše i misli zašto nas Bože
Nisi učinio kokošima da zaboravimo sutra sve što smo
Vidjeli rekli učinili danas i da nas svaki kljucaj učini svetim

 

Mrzljak

Ako se stranac nastani u vašoj zemlji nemojte ga
Ugnjetavati stranac koji sa vama živi neka vam
Bude sunarodnjak ljubi ga kao samoga sebe
Jer i ti bio si stranac u zemlji egipatskoj

Tako je u Bibliji piše govorio Jahve ljudima
Što ih je stvorio iz neobjašnjive potrebe svoje
Za stvaranjem a oni su ga slušali sa strahom
I nadali se proći će proći će proći će nestati

I tako je nestao Bog a pojavio se jedan drugi
Top tenk korporacijski menadžer propovjednik
Biskup Mrzljak koji sa oltara grmi glasom pravednika

O strancima koji iz Sirije stižu u misiji islamizacije
Europe ili je Bogu dojadilo njegovo djelo ili je Mrzljaka
Stvorio da mrzi prvi među ljudima a da nije bio stranac

 

Komentari nisu dozvoljeni.