Miljenko Jergović, Hrvatske pjesme (4)

Zagreb-Bregana 100 eura

Taksisti sirijskim izbjeglicama sto eura naplaćuju
Vožnju do hrvatske granice i ostavljaju ih tamo
U nadi da će oni čim izađu zaboraviti njihova lica
I da se na Sudnji dan ni dragi Bog ovoga neće sjetiti

Ili da je u ove dane dok se niz lijevak Europe sa Levanta
Sliva silan narod na dežurstvu naš hrvatski bog mržnje
Osvete i obraćenja u krvi inovjernih pa da na Sudnji dan
Nagradi taksista svakog koji je kupio izbjeglice po Zagrebu

Sa još sto puta po sto eura da mu ni u raju ne uzmanjka
Zato što je osvetio sve mučenike vjere koji su pali
pod muslimanskom sabljom od križarskih ratova do danas

Ali što ako je ovih dana Allah na dežurstvu
Što ako on sve ovo vidi što ako Bog doista postoji
Ako se nadvio nad nas kao dijete nad sobnu željeznicu

 

Sveta obitelj

Na preporuku rimskoga pape neka svaki župni dvor
Po jednu sirijsku obitelj primi župnik iz Slavonskog
Broda neki Matanović rodom Bosanac govori da će ih on
Primiti i dvije ali krštenih po obredu rimokatoličkom

Ne zna papa Franjo ono što Matanović zna da muslimani
Nisu kao drugi da muslimani u neku ruku i nisu ljudi
Iako je i njih Svevišnji na svoju sliku i priliku stvorio
Ali ih je Muhamed obezljudio i u živinčad redom pretvorio

Ne zna papa Franjo u Rimu ono što Matanović zna
U Bosni gledao ih je izbliza njušio im pazuhe slušao kako
Govore i kako se Bogu mole iako u Boga istinskog ne vjeruju

Ne zna papa Franjo kako je krštenoj duši dok gleda
Kako musliman gori kako krklja prerezana grla i čudi se
Čudom živim umire a nije čovjek skapava a nije hajvan

 

Mi

Svud oko nas ljudi su puni ufanja i vrline
Kao djeca naivna i čista smiješe se dolazećem
Zlu ratu potopu vatri koja će spaliti domove tuđe
Smiješe se i raduju bit će tako jer mora tako biti

Jer zlo se događa drugima jer rat je negdje tamo daleko
Potop njihove kuće nosi dok kroz gradove naše bogu hvala
Rijeke ne teku svi ratovi od nas se a ne ka nama kreću
Zlo se događa drugom nas štiti vjera naših gospodara

S ove strane topovskih cijevi pitomo im se oko nogu
Vrzmamo mi smo izvan logorske žice mi smo našli
Svoga jedinog boga nama ne trebaju drugi ljudi

Mi stojimo na vrhu najvišeg brijega smiješe se njuške naše
Osmijesima naših gospodara mi čekamo da se istoka pojave
Žene djeca ljudi naša historijska misija je da zalajemo kad naiđu

Komentari nisu dozvoljeni.