Miljenko Jergović, Hrvatske pjesme (5)

Sjećanje 

Djetinjstvo kao kad bi bosom nogom nagazio
Onu najmanju lego kockicu i oštar bol bi potrajao
Trenutak dva i osjetio bi se njegov odjek sve do sutra
A onda bi zaboravljen bio navijek ili sve do ovoga dana 

Djetinjstvo kao kad bi od tebe sakrivali loše vijesti
I zlodjela koja počiniše otac ujak stric jer sve dobro
Mora biti i svi dobri moraju biti u to vrijeme mlado
Samo u mraku i iza sna aveti stranci babe roge i hitleri 

Oni će čim djetinjstvo mine jedino nam društvo biti
Napušteni i sami dok budemo od istine branili oca ujaka
Strica i sve čija nam zlodjela bjehu od djetinjstva skrivena 

Djetinjstvo kao kad bi bosom nogom nagazio lego kockicu
Onu najmanju oštar i neispričan bol koji se nikome ne da reći
Nego ga samo zaboraviti može djetinjstvo zlodjela očeva i zaborav

 

Komentari nisu dozvoljeni.