Miljenko Jergović, Hrvatske pjesme (7)

Hrvatska

po Thomasu Mannu via H. Heine

Noću kada na Hrvatsku pomislim ja nastojim
Da što prije ponovo zaspim što god usnio
Neće tako strašno biti kao moj strah od onog
U što će se ona sljedeće jutro pretvoriti

Noću kada na Hrvatsku pomislim ja se osjećam
Napušten i sam kao što su napušteni svi
Oni koji se iza sna prenu i na Hrvatsku pomisle
Nakon što su ih branitelji njeni proglasili tuđincima

Noću kada na Hrvatsku pomislim mene zaboli oko
Kroz koje prolazi kuršum ispaljen u onaj zatiljak
Iza kojeg misao sinu o zemlji iz koje pobjeći nismo stigli

Noću kada na Hrvatsku pomislim ja želim da se ne budim
Sve do jutra do sljedeće godine stoljeća eona spavam
Pod jorgan planinom u zagrljaju mrtvog Ćopića Branka

 

Intro 

Na početku svega svijeta stoji jedno dijete
Bačeno na ulicu noć je mrkla studen magla
I nikoga nema a ono se samo boji na početku
Svega svijeta dok je bilo ono čega više nema

Zatim su zvonila školska zvona zatim su
Padale bombe oko naših su ušiju šištali snajperi
Kao laste ptice u proljeće kao pretis lonci u kojima se
Proljetna juha kuha zatim su zvonila školska zvona

I mi smo odlazili kao što su odlazili oni prije nas
I mučila nas je savjest kao da smo dužni da ostanemo
Kao da prije sata matematike bježimo iz škole

I sad nas je stid i taj će stid nastaviti da grize da živi
Da šišti mimo nas kao lasta kao pretis kao snajper
U snu u mrkloj noći svijeta na početku u Sarajevu

 

Komentari nisu dozvoljeni.