Suad Beganović, Tri pjesme

Lula 

Inatila se s djeda na unuka
Kod amidže
Postala  kopile
Naših porodičnih svađa
Svima je pobjegla
U stari kofer se skrila
Pored francuske kape
Od hladnoće se svila

Mnogo je puta
Huk, teška psovka
Iz usta djedovih
U njenom grotlu
Nečujno izgorjela

Nekad bi jezikom dimnim
Dječije oči ujela
Nekad nanu
Za srce

Sad čeka da se obgrli prstima
Da je vrijeme opet upiše
U svakodnevnicu ruke

 

Ćerpičara

Naša avlijska avet
Izbila ispod kamenjara
Kao studenac

Svi njeni su mrtvi
I sad je spomen
Samoj sebi

Kao moja majka
Šutnjom mjeri vrijeme
Do preseljenja
U blato iz kojeg je nikla

 

Rastojanje

Krijem te
U svrtajima slova
I sablasnim metaforama

Ponekad
Ukradem  ti jagodice
Zagledan u naše rastojanje

Ono nas oblikuje
Dok kaplju nam sati u bezdan

Dodirnem ti lice
A prsti padnu na dno  praznine
U koju se slivaš

 

 

Komentari nisu dozvoljeni.