Staljinov izbor. Semezdin

Kaos jutarnjih slika.

Naslonjen na širok ogradni zid s grubo betoniranom površinom, otvaram paklicu cigareta dizajniranu bez teksta, bez imena, ali očito luksuznu. Ono što vadim, dugi je smeđi cigarilos, pripaljujem ga upaljačem. On je metalna sprava, masivna i sjajna, kombinacija nekih mojih upaljača iz davnine: ronson, dupont… Sve se završava tako da dim ipak ne uvučem, samo cigarilos ostane među prstima a pogled, malko nostalgičan, na  blistavom upaljaču. Kao i uvijek u posljednjih trideset godina otkako sam morao baciti duhan, neprežaljen.

Još dok slika traje, onaj koji je u njoj akter, ali, očito, i promatrač, pomišlja: je li to neka prerada podatka koji spominje Julien Burns u Šumu vremena, da je Staljin pušio cigarete hercegovina flor? Javanska sorta duhana, uzgajana u Hercegovini, isporučivana u Moskvu, u tvornicu „Java“ – cigareta za elitu, stvorena za carističke epohe, a postala znamenita kao „Staljinov izbor“.

Prethodno sam izgacao iz mračne podrumčine, u vunenim čarapama, sve birajući suha mjesta između lokava, u čvrstom uvjerenju da ću ostati suhih nogu.

Odmah zatim, scena se opet mijenja, terasa je kafane, tu je Semezdin. Nudi mi nešto novaca ako mi trenutno treba, a torba s mojim novcima je u njega kod kuće, nije htio da nôsā tolike pare po gradu, to ćemo večeras urediti. Pravi Semezdin: topao, neodoljivo pokroviteljski, uvjerljiv.

Ivan Lovrenović

Komentari nisu dozvoljeni.