Milorad Popović, Nove pjesme

METAFIZIČAR

Dobro je da izađeš
s prvim zrakama zore
do dna svoga vrta
i podigneš glavu
kao da čezneš za visinom. 

Digni glavu
kao da sahranjuješ nebesa
kao da tragaš oduvijek
i od beskraja.

23. maj 2017.

 

MIZANTROP

Ne ubijam tajne:
ne dijelim ih s drugima
i nemam drugog svijeta
osim onog što sam zatekao
dok sam se budio
trljajući goli vrat
o trbuh mladog mjeseca. 

Nema ni drugih zvijezda
osim onih što su u jatima iščeznule
udaljavajući se od mog čela. 

Crna sjemenka je izbačena
iz mojih usta
i nema druge smrti
osim one što mene čeka.

24. maj 2017.

 

LIPSKA PEĆINA

Postoji li život prije smrti
Šejmas Hini 

Na tavanu široke dvorane
načetili se stalaktiti:
okamenjene nebeske kapi
mrtve kao kostur krapa
mrtve kao koštica suve šljive
mrtve kao zjenica ćilibara
mrtve kao školjka na polici
mrtve kao Kelti
mrtve kao jezik Kelta
mrtve kao neutješni mir donjeg svijeta
mrtve kao močvarna zemlja
mrtve kao nacionalni pjesnici
mrtve kao Šejmas Hini –
imaju oblik dugih vesala
na čunovima jezerskim

5. jun 2017.

 

SANJARI

Urušeni u međuprostoru
početka i kraja istorije:
ustrašeni sumnjivom tišinom
usplahireni na rasutoj svjetlosti
snuždeni od ogoljelog beskraja
zaslijepljeni pješčanikom
klonula čela
gledaju na unutra. 

Uspavaće svijet.

Ljubljana, 15. jun 2017. 

 

KENOTAF

Iz zemaljskog jata govora
ulazim u šumu tvog sna
u tanku sivu mahovinu
koja se sljubljuje s kamenom. 

Glava ti se kotrlja u sjećanja
salijećući dvore slomljenih jarbola
u potajno usahli svijet
neodlučan između užasa i vjernosti. 

Ledenije ti je čelo
od zazimjelog polja:
dvostruko nerazumnije
od telećeg pergamenta.

8. maj 2017.

 

 

Komentari nisu dozvoljeni.