Almir Zalihić, SVJEDOK

Za stolom u kuhinji
sjedi A. Z. go
i pije rakiju.

Ne znamo zapravo zašto,
ali u tom trenutku pogled mu odluta dolje,
niz crvenu cestu
što udara kroz šumu.

I vidi gomilu mrtvih anđela
koje istovaruju
s prikolice.

Negdje u šumi,
na proplanku,
stoji Van Gogh i slika.     

To što slika nekakve su
plave grane i ljubičasti korijeni
što pužu uokolo, uzduž i poprijeko,
po žutom tlu.

Četrdeset uzrujanih građana
ide u povorci kroz Arles.
Žele da ga zaključaju
i da ekserima zakuju prozore
na njegovoj kući.

”Ubijte me ili ste i sami ubica”
viče Kafka u sanatoriju
na doktora sa špricom morfija
u desnoj, dlakavoj ruci.

Samo dvadesetak godina kasnije
podiže se k nebu stub dima
iz krematorija u Dachau.

A. Z.
za stolom u kuhinji,
sjedi go
i pije rakiju.

Sve je ovo pročitao
istetovirano na ljudima
koji su mu držali petrolejsku lampu
da bi mogao da vidi.

Pedeset godina nakon gašenja
tople krematorijske peći u Dahauu,
u Srebrenici ubijaju ljude na proplancima.

Ljubičasti korijeni
Opet pužu uokolo,
uzduž i poprijeko,
po žutom tlu.

Komentari nisu dozvoljeni.