Darko Cvijetić, PRST, DAMA, KRALJ, PROZOR

 

Luka Evađelista, Antiohijski, rekoh, nikada nije vidio Isusa.

Ali je naslikao prvu ikonu – Carigradska Bogorodica. Zaštitnik slikara, sirijski izbjeglica Luka, koji je napravio prvi PROZOR u nebo, pod kojim anđeli čuvarkuće drijemaju i jedan drugome govore – layla tov/laku noć.

 

2.

 

Nikola Šop jest bosanski hrvatski pjesnik rođen u – Jajcu. Lik mu ukrašava novčanicu od 100 konvertibilnih maraka.

Mama kaže – dobra penzija – četiri Šopa!

 

Bio je preko trideset godina invalid. Ležao je nepokretan i supruzi recitirao pjesme o Isusu. Zakovan za krevet, kao za križ, nije mogao ni mrdnuti. A počelo je tako što je bio student književnosti u Beogradu, 1941.

 

Beograd su Nijemci bombardirali, on je nezgodno iskočio kroz PROZOR.

I stupanj invaliditeta samo sa postupno uvećavao do potpune oduzetosti i smrti 1982.

 

3.

 

Ove su me godine, 2018. pozvali na „Šopove dane na Plivi“ u organizaciji hrvatskog kulturnog društva Napredak. U podrumu samostana svetog Luke, vodili su, nas pjesnike, da vidimo posmrtne ostatke, mošti, moći, kostur posljednjeg bosanskoga kralja Stjepana Tomaševića, kojega su Osmanlije surovo pogubili, odrali mu živome kožu s tijela i odrubili mu glavu.

 

Kralj je bio svega dvije godine od 1461. do 1463., od svoje 23. do 25. godine života.

Kraljevo tijelo s odsječenom glavom položenom na grudi, nađen je pod drvetom, kraj PROZORA, „kako i pišu svete knjige“, kaže mladi fra Marko.

Kraj basne. Kralj Bosne.

Kostur u staklenome lijesu, kao Snjeguljica, već 555 godina!

Fotografiramo se, usprkos hladnoći samostanskog podruma i žedne neonske rasvjete.

 

4.

 

Srpska vojska ušla je u Jajce 1992. Zapalila je samostan svetoga Luke i crkvu.

Kralja u staklenome lijesu nisu ni tražili, prst svetoga Luke pred rat franjevci prenijeli u Dubrovnik, ali za njega nisu ni pitali, nego su kroz PROZOR Muzeja AVNOJ-a iznijeli Titovu bistu, medalje za hrabrost koje su proleteri ostavili za spomen sobu.

 

Zapalili i kuću gdje je spavao Lola.

 

5.

 

U porti samostana, među pjesnicima okupljenima u Šopovu čast 2018. upoznajem pjesnikinju A.M., pjesnikinju i vojnikinju Hrvatske vojske koja je s istom ušla 1995. u Jajce. Zapalili su Muzej AVNOJ-a i srpsku crkvu, „dečki iz njene jedinice“ našli su u podrumu zapaljene kuće stakleni lijes kralja, sakriven pod posteljinom.

Iznijeli su ga kroz PROZOR zapaljene kuće.

Tako je dama spasila kralja.

 

Iz podruma zapaljene kuće u kojoj je spavao „Stari“, u kojoj je spavao Tito.

 

6.

 

I nitko od nas pjesnika, Šopovih ljudi, ne pokazuje nikakav sentiment, za kosti uvezane žicom, u staklenome lijesu, za mladim kraljem koji je unutra već 555 godina, nakežen, svezub i uspavan, s nanovo uvezanom lubanjom za kičmu.

 

Kroz PROZOR samostana gledam okrajak neba.

 

Fotkamo se vojnikinja-pjesnikinja-dama, kralj mladi u staklu i ja, umorni bradati srpski borac-pjesnik, počasno pozvan u grad zakovanog Šopa, novopokrenutog vodopada, obnovljenog Muzeja AVNOJ-a, prsta svetoga Luke i „Pozorišno/kazališnih Igara.“

 

7.

 

Prst svetoga Luke Evanđeliste, navodno je kupio Đurađ Branković, srpski despot, i to za 30.000 zlatnih dukata od turskog vladara Epira. (oko 70 kg zlata).

 

Upravo taj prst (možda baš onaj kojim je slikao), u miraz će donijeti njegova kćerka Jelena i udati za upravo ovog mladog kralja Stjepana Tomaševića (i uzeti ime Mara), koji u staklu leži 555 godina kao Trnoružica.

Tako je prst svetoga Luke, Antiohijskog, preko srpske kneginjice došao u Jajce kralju Tomaševiću.

 

Prst kojim je slikan PROZOR, došao je nošen ručicom kneginjice.

 

8.

 

Fotkamo se ispred samostana svetoga Luke.

U njemu prst Lukin (vraćen nakon rata iz Dubrovnika u Jajce) i kosti kraljeve, stare 555 godina.

U Muzeju AVNOJ-a nova Titova bista, replika, i replike medalja za hrabrost..

Obnovljena kuća u kojoj je spavao Lola a i ona u kojoj je boravio Stari u doba AVNOJ-a.

 

Zagrljeni pjesnikinja-vojnikinja hrvatske vojske, dama što je spasila kralja i ja, iz suparničke srpske vojske, koji nije spasio nikog.

 

Kažem joj da sam igrao Raskoljnikova u Jajcu na Pozorišnim/Kazališnim Igrama, poslije rata, a ona kaže da je imala baku u Jajcu koju je ubio netko, za vrijeme rata.

 

Fra Marko nas fotografira kroz PROZOR župnog dvora.

„Nasmijte se, na okidaču mi je prst!“ veselo dovikuje.

 

Komentari nisu dozvoljeni.