Suad Beganović, Tri pjesme

Lula  Inatila se s djeda na unuka Kod amidže Postala  kopile Naših porodičnih svađa Svima je pobjegla U stari kofer se skrila Pored francuske kape Od hladnoće se svila Mnogo je puta Huk, teška psovka Iz usta djedovih U njenom grotlu Nečujno izgorjela Nekad bi jezikom dimnim Dječije oči ujela Nekad nanu Za srce Sad čeka da se obgrli prstima Da je vrijeme opet upiše U svakodnevnicu ruke   Ćerpičara Naša avlijska avet Izbila ispod kamenjara Kao studenac Svi njeni su mrtvi I sad je spomen Samoj sebi Kao moja majka Šutnjom mjeri vrijeme Do preseljenja U blato iz kojeg je nikla   Rastojanje Krijem te U svrtajima slova I sablasnim metaforama Ponekad Ukradem  ti jagodice Zagledan u naše rastojanje Ono nas oblikuje Dok kaplju nam sati u bezdan Dodirnem ti lice A prsti padnu na dno  praznine U koju se slivaš