Ivan Lovrenović: Dr. Jozo Džambo, veliki istraživač „malih“ stvari

Sređujući i pospremajući stanovit nered koji se vremenom stvarao na web stranici, osvježio sam i preuredio zbirku kapitalnih eseja dr. Joze Džambe koju sam ovdje svojevremeno bio postavio u jednom dokumentu. Sada se mogu čitati svaki zasebno, u preglednom nizu označeni rimskim brojevima. To su naslovi:

BOSNA I HERCEGOVINA U NJEMAČKIM TEKSTOVIMA. Imagološka skica (eseji I)

„NIKI BOTANIK DOJDE IZ NIMAČKE“. Bavarski botaničar Otto Sendtner i njegov boravak u Travniku 1847. godine (eseji II)

MALEDICTA ETHNICA. O nacionalnim stereotipima i verbalnoj agresiji (eseji III)

POVIJEST MENTALITETA. Jedan historiografski pristup fenomenu bosanskog franjevaštva (eseji IV)

STOLJEĆE FRA GRGE MARTIĆA. Dihotomija svjetova franjevaca Bosne Srebrene (eseji V)

IZ PRVE RUKE O VOJNOM POHODU EUGENA SAVOJSKOG NA BOSNU 1697. (eseji VI)

„GESCHICHT VON DER TURCKEY“ JÖRGA IZ NÜRNBERGA S IZVJEŠĆEM O PROPASTI BOSNE 1463. GODINE (eseji VII)

ZEMLJOPIS PO KARLU MAYU. Knjiga balkanskih crteža Uda Scholza (eseji VIII)

 

Umjesto predgovora esejima dr. Joze Džambe

Postrani od glasnih krugova književnih i znanstvenih, od javnom rasvjetom posvećenih   društava i njihovih pravorijeka, živi Jozo Džambo, vrsni pisac i znanstvenik. I ono što i ono kako Džambo piše, na njemačkom i na bosanskohrvatskom, jedinstveno  je. Iz Bosne otišao davno, a nije ju izgubio ni napustio nikad, očuvao ju je u sebi kao nitko ovdje. U Njemačkoj zasnovao život učenjaka i pisca, bez ikakve potrebe za vanjskim priznanjima, bježeći od njih kad mu se približe.

Kada sam ga uspio nagovoriti da na ovoj stranici objavimo izbor njegovih povijesno-kulturoloških eseja (osam naslova: cijela knjiga, preko dvije stotine „kartica“!), javio mi je da je upravo otkrio novu istraživačku temu – potomke bosanskih radnika koji su prije stotinu godina gradili željeznicu na brdu Wendelstein u Bavarskoj. Saznao je, piše Džambo, da se nisu svi ti 'gastarbajteri' vratili kući nego su se neki poženili i ostali tu, i još se zna koje su to familije danas. I dodaje: „Ti mene dobro poznaš i stoga se ne čudiš da me ovakve 'male' stvari više zanimaju nego 'visoka' znanost.“ Tko god čita Džambine eseje, zna da je u njegovim „malim stvarima“ više i znanosti i duše, i više spisateljskoga dara, nego u mnogim tomovima i folijantima, smrknutim od titula i pretenzija...

A evo i tko je Jozo Džambo u suhim biografskim faktima: rođen je 1949. u Matini kod Maglaja. Osnovnu školu završio u Ponijevu i u Novom Šeheru; predavao mu jedno vrijeme mitski pjesnik i putujući profesor Ilija Ladin.  (O tomu je Džambo napisao čudesno sjećanje u Svjetlu riječi). Franjevačku klasičnu gimnaziju završio u Visokom. Filozofiju i teologiju studirao na Franjevačkoj telogiji u Sarajevu i na Gesamthochschule Eichstätt/Bavarska. Na Ruhr-Universität u Bochumu završio studij slavistike, povijesti jugoistočne Evrope i turske filologije i tu magistrirao s temom Buchwesen in Bosnien-Herzegowina 1800–1878. Zum Problem der Lesersoziologie (Kultura knjige u Bosni i Hercegovini 1800–1878. O problemu čitalačke sociologije). Od 1979. do početka 1983. znanstveni suradnik i asistent na katedri za srednjovjekovnu povijest na Ruhr-Universität. Tu je i doktorirao 26. siječnja 1984. s temom Die Franziskaner im mittelalterlichen Bosnien (Franjevci u srednjovjekovnoj Bosni), a disertacija mu je nagrađena godišnjom nagradom Društva za jugoistočnu Evropu (Südosteuropa-Gesellschaft) u Münchenu. Položio je ispit za službenog tumača i prevodioca za njemački jezik. Od 1984. do 1986. znanstveni suradnik u Bavarskom nacionalnom muzeju (Bayerisches Nationalmuseum), zatim od 1987. do 1990. suradnik na projektu Njemačkog društva za istraživanje (DFG) o popularnoj književnosti u jugoistočnoj Evropi na odsjeku za etnologiju sveučilišta u Münchenu, i 1991. honorarni suradnik na Südost-Institut u Münchenu. Od 1992. znanstveni suradnik u Adalbert Stifter Verein, institutu za njemačko-češke kulturne veze. U mirovini od 2015. godine.

Prvi rad objavio kao đak u sarajevskim Malim novinama. Piše i objavljuje na hrvatskom i njemačkom studije, priloge i recenzije iz svoje uže struke: povijesti, literarne i kulturne povijesti, te literarne radove i prijevode. Prevodi poeziju, prozu i znanstvene radove s njemačkog, makedonskog, češkog. Tekstovi su mu prevođeni na njemački, češki, grčki, engleski, francuski, turski. Organizirao i postavio više izložbi o kulturno-povijesnim temama, npr. o pedagogu i filozofu Janu Amosu Comeniusu, Nijemcima, Austrijancima i Česima u karikaturi, književniku Robertu Michelu, fotografkinji Eriki Groth-Schmachtenberger, Eugenu Savojskom i dr. Od 1976–1987. bio urednik i stalni suradnik časopisa za tursku filologiju Materialia Turcica, od 1992. odgovorni urednik godišnjaka Stifter Jahrbuch.

Godine 2019. objavljen je monumentalni dnevnik-kronika Ratne zabilješke 1941.-1945. fra Josipa Markušića. To izdanje je Džambo znalački priredio, napisao komentare i bilješke, preveo latinske dijelove i izabrao dokumente.

Časopis Franjevačke teologije u Sarajevu Bosna franciscana objavljuje obimnu korespondenciju između fra Josipa Markušića i Jože Plečnika, jednoga od najvećih evropskih modernih arhitekata, koju, također iz rukopisa, priređuje Jozo Džambo. Na kraju bit će to knjiga od više stotina stranica - izuzetno intelektualno i duhovno svjedočanstvo vremena i jednoga neobičnog prijateljstva.

Veliku knjigu eseja Joze Džambe priprema sarajevsko-zagrebačka izdavačka kuća Synopsis.