Almin Kaplan, Petarda

Na Badnju veče po kalendaru julijanskome
Mjestom u čije jame su ko mrve sa stola
Smeli Srbe nakon Drugog svjetskog rata
Odjeknu petarda ko krik iz nijema čovjeka

Kilavo se rasplozi iz sela od nedjelje snena
Pa se zebnjasto nadvi nad dolinom kovitlom
Ta petarda jedna nasjećajuć sjećanja iz vremena
Kad su nam djedi zemljom milili, logornici bilili

Bit će da je neka pravoslavna duša zalutala
Dovela dvoje svoje djece iz grada Beograda
Da im pokaže kako je lijepa đedova ograda
Gdje je nekad bila stara kuća, guvno, pojata

Bit će da su te male ručice u draču ograde
Potpalile i bacile petardu tu jednu u selu
Pa se ona razlutala ko bolest od uha do uha
Na Badnju veče po kalendaru julijanskome

Zvuk te petarde u žeravu uzgargaša lug
U selu u kojem su nakon Drugog svjetskog rata
Mrtve s poda pomeli Srbe ko mrve sa stola
Da ne naograjišu stopala, djeteta koje uči da hoda

Oklen petarde u ovo hladno Badnje veče
Oklen to da se jame bezdane uskomešaju ko pčele
Da nas salijeću po kalendaru julijanskome
Da nas svojim mrakovima ugrću ko bičaljima

Oklen – baš sad da pukne petarda ta jedna
U selu u kojem nema odraslih, a kamoli djece Srba
Oklen to da ruke dječje u draču ograde krehnu
Petardu ko zvijezdu na ovom našem mračnom nebu

www.jergovic.com