Ivan Lovrenović

LETI ANĐELE

                       fra anđelu kaiću

        rušitelji nemaju srca ni milosti
sva će stara zdanja do temelja srušiti
zato ispred njih leti anđele
razapni štafelaj prenesi na platna
u crteže i akvarele
dušu spasi

leti anđele
grad ovaj dugo će te pamtiti

OTKUD PISCU FRIŽIDER

                         za Admirala M.

otvori frižider zaviri
kaži šta ima
ništa
ćup bez blaga
danima zjapi prazan
nasušan sanja izdašnost zemlje
puninu obilja

pun ili prazan
dobri moj kolega
biti ili ne biti
dragi moj Hamlete
život ili smrt
dilema vječna
i pitanje

no pustimo visove filozofije
(vrebaju nas pipci patetike
izlizane zuje fraze)
pustimo vječnost

otkud piscu frižider
pitanje je sad

otkud

KOROV IZ MOJE BAŠČE

nekad to bješe
vrt ogledni iz botanike
lijehe i gredice ko lekcije
ko tijela iz geometrije
luk crveni i luk bijeli salate mrkva
peršin grah kupus krumpiri tikve
ruka i pažnja
ni traga od travčice
ni klice od korova

danas je bašča
razbucana frizura
koprive čičak zova
pelin metvica šipurak glog
znane i neznane biljke
samonikle
i sve što ne mazi
oko ljudsko i ruka

pomični plot susjedne bašče
gricka je i smanjuje

na putu do nje često
računica je prepreka
kad odem naberem ljekovita bilja
(držim se uputa fitoterapeuta / vidara)
i vidam rane i godine

u časovima kad bol mine
pišem pjesme pune naracije
naracija me podsjeća na korov
iz moje bašče

plijeve je i čupaju
iz vrtova lirike

u mojim pjesmama ima
sigurno utočište

RADOST PISANJA*

u doba mog cvjetanja
draga Wislawa Szymborska
nisam zapazio tvoju poeziju
da jesam imao bih uzor
bila bi mi učiteljica
planula bi ljubav

sjedio bih u sigurnosti pod tvojim
lirskim širokim krošnjama 
uživao i pisao
u sjeni

vođen tvojom rukom
propinjao bih se na prste
dohvaćao visoke grane pjesme
i s njih brao slatke plodove
radost pisanja

ili bih kao tvoja napisana srna
pio napisanu vodu
koja njezinu njuškicu
odrazi kao indigo

ali nisam te tada zapazio poeteso
iako si već bila dobacila
do izabranih pjesama
nisam
je li to sreća ili nesreća ne znam
ko zna kakva bi krila
ponijela cvrkute mog versa

ostao sam sam sa malo srca
i malo duše ogoljen
na bijelu danu
na brisanom prostoru
na suncu

bez sjene

ali radost pisanja Wislawa
nije ni mene zaobišla
govori mi to kao i tebi  
svaka riječ
kad šuška po papiru

22.8.2010.

*  Naslov i stihovi u kurzivu preuzeti od Szymborske

DIVLJI KONJI LIVANJSKI

na izdašnom pašnjaku prostrane visoravni
prionuli ko kosci za travu sočnu
treba – nagon nalaže – nahraniti zimsku glad
valja se kao medvjed snagom opasati
pa snijeg i studen lakše izdržati / preživjeti
i biti jači od čopora vukova
i biti brži od nauma zlotvora

(o kako je sudbina gorka i kruta
o kako je sloboda slatka i teška)

otkud konji ovdje u divljini

kad su jače konjske snage preuzele teret konjski
konji su postali nepotrebni / suvišni
čovjek ih bez milosti pusti
da se s divljinom stope i nose
pitomu ćud divljom osnaže

pod surovi se nebeski krov nad glavom
i košare trošne – krda nastaniše

u krdima zavlada konjski red
uspostavi hijerarhija
zna se uvijek ko je gazda u kući
i ko produžava vrstu

ljeta su se s kobilama ždrijebila

vidno desetkovani preživjeli su ratna
i poratna klanja i ubijanja
laso konjokradica i pljačkaša
vihore i snjegove munje i gromove

sada su postali turistička atrakcija
mamac za fotografe model za slikare
nadahnuće za pjesnike izazov za kamere
reportaže o njima obišle su svijet

pojedinci i grupe povremeno pokazuju
ljudsku brigu
daju im (na kapaljke) so i nadomjesnu hranu
imaju uvid u njihovo stanje          

nekada atovi – dični i ponosni
sada divlji konji – isluženi / suvišni
ljudima slični

12. 8. 2011.

TAKO TEŠKO PIŠEM

stari se
tako teško pišem
danima sklapam
šačicu stihova 
i
nikako ih po svojoj volji
sklopiti

s druge pak strane
često se umorne i same
sklapaju oči

kad se očni kapci sklope
čitav svijet pokriju
svemir cijeli 
u moj svijet stane

tada se nehotično slučajno sasvim
misao moja izjednači / izravna 
sa stihovima sufijskog pjesnika
Abdurahmana Sirrije

Ja sam oblikom kaplja, al sadržinom more.
U meni je cijeli svijet,
ja sam svijet i njegova sadržina.

srce bi htjelo još da plete otkucaje i stihove 
al stari se
tako teško pišem

20. 8. 2014.

PROLJETNA SJETVA

ožujak lažujak
godina mijenja agregatna stanja
sutra je sveti josip katolički svetac
da sam rođen u toj vjeri i tradiciji
nosio bih njegovo ime

nekada su tog dana
padale prve proljetne brazde
(parabola na prve filmske klape)
volovi i plugovi gazda
bez naknada
orali i sijali sjetvu za sirotinju

tada su i vlakovi godišnjih doba
polazili na vrijeme i dolazili

danas gazde ne pružaju brazde na poljima
oni imaju neka druga polja
biznis na njima cvjeta
umjesto znoja lije / sipa lova 

na siromahe i na prve brazde
više niko i ne gleda

18. 3. 2018.

KIŠA DALEKOG DJETINJSTVA

iz stihova simbolista iz dalekog djetinjstva
uskisne jesen iskipi u ovu pjesmu

davne retuširane slike pod trepavicama svanu
ožive i krenu filmski kadrovi
jutro tmurno turobno
ubogo đače seosko izlazi iz kuće
s kućnog praga zapljusne ga gusti kišni dan
i kvasi od kuće do škole
(česta tema školskih pismenih zadaća)
u školskoj klupi isparava isparava 
na povratku opet kiša – učitelj strogi ljuti
udara čvoke šibom šiba

mnogo je bilo takvih kišnih dana
mnogo godina

sad  su se godine umorne na leđa povijena popele
djetlić reume bolno kljuca i probada
gusti kišni dani pljušte u nutrini
i škripe kosti

odzvanja kiša dalekog djetinjstva

26.11.2017.

POVRATAK SLAVNOG DISIDENTA

duboko uronjene u pjesničko ozračje
sredine pojedine  - divne i dične
trešnje na mladom suncu u haiku
ljiljani u ljetu
vole i slave svoje pjesnike

i žive i mrtve 

za sredine neke
(po šugavoj koži svijeta pr/osule se kao boginje)
veže se slogan
umri pjesniče da bi bio slavan
trebaš nam mrtav a ne živ

postoje i sredine pune žestine i nasilja
pjesnike koji se energično opiru pokoravanju
na brisani prostor izvode pod olovne rafale oblaka
na vjetrometinu gdje oluje i ljuti vjetri
urlaju i šibaju 

neki završe s one strane granice
iz/van svog jezika kao disidenti 

i- kako to najčešće biva
u novoj sredini oni zablistaju ugled steknu i autoritet
poberu najznačajnije književne nagrade
pojedinci nerijetko do nobela dobace

a tada iznenada zaokret - promjena klime
rodna gruda leda naglo se otapa 
pomirljivo smješka sjaju disidenta
želeći da zrake bljeska i slave
zapljusnu / ozare  i njene obale

na valu hladne krive drine
novi dan stidljivo ispravlja krivine i krivnje
pere ruke i obraz 

za povratak svog svjetskog pjesnika
domaja pripremi dostojan doček
susret – već viđen - pun radosnica i žala
dirljiv do ganuća  

a poslije – bar tako se očekuje
knjiga (i film) o povratku slavnog disidenta
na krilima ždrala bestselera
leti preko bijela svijeta

9. 8. 2016.