Ivan Lovrenović

                                     za  k.mandića

1.

Čovjek nikad ne bi trebao prestati učiti
Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti
Kratak je život, dobro ga upotrijebi

Za istinu je najteže kad sve može biti istina
Ne možeš letjeti kao orao kad si okružen tukcima
Preširoka ti duša, a pretijesan svijet

Trebaju proći godine kako bi se sagradilo povjerenje, 
a samo sekunde da bi se uništilo
Mudrost nije šutjeti, a ni hrabrost. Dignimo svoj glas!
Nama odsad pripada čitav svijet

Kako su sretne mnoge životinje, 
ne teže ni slavi ni bogatstvu
Bogatstvo je kao morska voda: što ga više piješ 
sve si žedniji
Dođu tako vremena kad  pamet zašuti,
budala progovori, a fukara obogati

Ono što snovi sjedine, stvarnost razdvoji
Na kraju nećemo pamtiti riječi naših neprijatelja, 
nego šutnju naših prijatelja
Jedino bitno kod svake priče je kraj

2.

Nije bitno što u životu imaš, nego 
koga imaš 
Nisu vremena loša, nego čovjek
Dobri ljudi su sreća na ovom svijetu

Napiši pravila svog života
Ako smo jednaki, zašto nemamo ista prava
Poštivanje je temelj svih kultura i civilizacija 

Ulazimo u svijet odraslih, to je velika odgovornost
Život nam nudi bezbroj mogućnosti
Život nam samo vraća ono što mi drugima dajemo

Ljubav je kuća koju treba strpljivo graditi
Gdje je ljubav, tamo su i velika djela
Moramo se učiti moći ljubavi da od života 
ne stvorimo mučilište

Mala je vrlina određene stvari prešutjeti,
a velika greška govoriti ono o čemu treba šutjeti
Moj kraj je zemlja ova što ima brda i rijeke
i polja snova
Nijedna cesta nije duga imate li prijatelja  
uza se