Ivan Lovrenović

Mrkonjić-Grad, 27. srpnja 2020.

Sjurit ćemo se niz grad, pokraj stare naše kuće do Ćelije, groblja. Pusto i gluho, više nego ikada ranije, čini mi se. Gluha i kuća, nitko se ne odaziva. Dva bora i jasen - u nebo smjerila, raširila se, natkrilila kuću i dvorište. Njima je dobro. Dok nekomu ne zapnu za oko.

Na Ćeliji Josip novim moćnim fotoobjektivom snima stare križe, po stoti put.

U povratku stat ćemo samo časak na čaršiji, valja snimiti novu-staru Krzlaraginu džamiju, da sutra mogu povjerovati očima. Brzo će biti posve završena, i stajat će na starome mjestu na kojemu je do 1993. stajala četiri stotine godine. A ništa nije isto, niti će više ikada biti. Ni s džamijom i njezinim pohodnicima, ni sa cijelim ovim ukletim gradom. (I. Lovrenović)  

Na basamacima pred kućom

Ćelija, stari križi bosanski

Krzlaragina džamija, obnovljena

Krzlaragina džamija, prije rušenja