Fra Anto Knežević, Idje cura u visoku kulu

U fabuloznom spisu Varica fra Ante Kneževića (Varcar, 1834 - Kotor Varoš, 1889), koji kao da nitko nikada vidio nije a ipak je korišten i citiran, zapisana je narodna pjesma Idje cura u visoku kulu, „koju sam - piše Knežević - čuo od Livanjskog Dizdara“.  Čudesna je, a koliko mi je poznato,  nigdje drugdje nije zapisana. A valjalo bi istražiti i tko je bio Kneževićev „Livanjski Dizdar“, i kako je to moglo izgledati - uz kahvu, ili uz rakiju, na čardaku ili u mehani? - kad je fratru pjesmu kazivao. (I. Lovrenović)   Idje cura u visoku kulu, Pa se umi primorskim safunom, Sinu lice kao žarko sunce, Iz čela joj zasja prihodnica, Izpod vrata sjajna mjesečina Do kolinah kukci, i bajuci, Od kolinah orli, i gavrani; Po košulji jelek od kumaša, Po jeleku zlatnu anteriju, Na kojoj su zlaćeni širiti, I džepovi gdje joj stoje ruke; Pripasa se zlaćenom tkanicom, Na tkanici pavte pozlaćene, Po pavtama dragi kamenovi, Ponizani sjaju kao zviezde; Pa na ruke stavi belenzuke, A na none rudali čorape, Na čorape vezene terluke, Na terluke varakli papuče; Pa saplela sitne pletenice, Od petero, i od devetero, Uplitala svilene gajtane, Podkićene žutim dukatima, I pusti jih po zlatnoj tkanici; Na glavu je fesić naturila, A niz fesić kitu popustila; Prikrila se Stambolskom ćatijom, Na kojoj su tri kite od zlata, Kad uzbaci roglje od ćatije, Sve tri joj se na plećim sastanu; Pa na uši stavi naušnjake, Jedne uši, dvoji naušnjaci; Pa na grlo stavi ogrlice, Jedno grlo, a tri ogrlice, Najprvi je od sitnog merdjana, Crveni merdjan, a grlo bielo, Pa se kleto lipo sudarilo, Prijonuo merdjan oko vrata, Kano krvca po bielom snigu! Drugi gjerdan od sitnog bisera Pa ga pusti po bielim dojkam, Da joj čuva od tudjina dojke. Treći gjerdan od žutih dukatah Ponizko ga cura popustila, Te joj kaže kuda gaće veže. Pa prifati bistro ogledalo, I navuče mrke obrvice. Pa na tilo udari odilo: Najpre stavi gaće nasaćmane, Postavljene tankom lisičinom, Da joj svitnjak pupu ne nažulja; Po gaćama vezenu košulju, A kad se je tako opremila, Stavi ruke u zlatne džepove, Nonom šetnu konda misec krenu, Na dvor bahnu, konda sunce granu! Privija se kano labudica, Priliva se kano ledenica! Gaće breče, dukatići zveče, Stoji škripa varakli papučah! Oj, kakva je, jada ne vidila Privukla bi sa neba oblake, Kamo l ne bi na zemlji junake!