Fra Željko Džaja: Sedam molbi i jedan odgovor!

Molbe fra Željka Džaje, župnika u Doljanima kraj Jablanice Franjevačkom provincijalatu u Sarajevu

 

1.Doljani, 4. VI. 1951.

Podastire se jedna ponizna molba i moli se povoljno rješenje.

Devetnaest godina bez prekida išao sam sv. Ivi u Podmilačje, pa molim i ove godine da odem. Da namirim na dvadeset godina (sve u strahu Boga velikoga, i na sreću puka pravovjernoga). Imam veliki merak i ove godine da odem, pa šta Bog da! Sve se bojim, da se ne bi od verema i razbolio, ako ne bi otišao, ili bi mi na srcu vrlo žao bilo!

Molit ću pošt. gvardijana da mi pošalje jednog svećenika nek misu rekne u nedjelju na 24. VI. o. g. - Ako ne bi mogao poslati ili ne bi htio, šta onda?! Bi li smio i onda otići, ako gvardijan ne pošalje svećenika? Zar su oni jednoč bez mise bili u nedjelju?! Ja ne znam šta je bolje za dušu, ili kanoni, ili dobra djela!

 

2.Doljani, 8. VI. 1952.

Moli se preč. Naslov za dozvolu da mogu otići sv. Ivi u Podmilačje. Razlozi su za to po prilici ovaki: da se malo osvježim, jer i to je potrebno u životu; i da mi ne bi zarasli putevi, kud sam nekada prolazio...

Drukčije rečeno: da se oduševim i da pogledam na našem puku ljepotu duše, kad progovori u svoj svojoj ljepoti; i ljepotu tijela (narodne nošnje), koje su izraz duše (njegovi ornamenti) i izraz zemlje iz koje je to niklo!...

Eto, da vidim sve ono što čovjeka uzdiže, a ja i ne znam to reći kako to biva; samo znam da to biva!

 

3. Doljani, 4. VIII. 1952.

Moli se dozvola za dolazak u Sarajevu. Isto se moli dozvola za put u Livno o staroj Gospojini. Razlozi su ovoj molbi individualne naravi. Proći i vidjeti kraj i oživjeti ono što u čovjeku polako umire. Osjetiti čar noći pod Vran planinom, i kao kiridžija na meraji noćiti gledajući svu noć u zvijezde.

 

4.Doljani, 13. X. 1952.

Podastire se Preč. Naslovu molba i moli se:

  1. Dozvola za dolazak u Sarajevo, radi nekih tekućih poslova.
  2. Isto se moli dozvola na put Beograd, Zagreb i Rijeka u svrhu korištenja godišnjeg odmora. Bila bi šteta da mi propadne ovaka zgoda i da ovo ne iskoristim.

Zamjenu ću potražiti u Mostaru i moliti! O tome ću Vas obavijestiti, samo Vi pošaljite dozvolu, onda će se svojskije tražiti zamjena.

 

Odgovor provincijala fra Josipa Markušića, 28. X. 1952.

U Sarajevo slobodno dođite; ali ne vjerujem da bi ikud dalje mogli proslijediti, osim u Bosni gdje niste bili ali ne prelazeći Savu, pa s tim računajte! A ne bi to mogli iz dva dobra i opravdana razloga.

  1. Prošla je sezona izleta i šetnji. Ako propadne karta, neće pare i predbožićno zimsko zdravlje. (U popust na željeznici nije uračunata hrana, bilo Vaša bilo tuđa!).
  2. Ove je godine toliko bilo šetnja, da i onako nećemo proći bez zamjerke, veće i manje, posebno ja.

 

5.Doljani, 31. V. 1953.

Moli se prečasni Provincijalat za dozvolu da mogu otići na hodočašće u Podmilačje svetom Ivi. Razlozi su za to po prilici ovaki:

Nešto me vuče i imam želju da vidim na izvoru pravovjerne kršćane; i da se inspirišem bar za neko vrijeme. Jer pod starost, kad dođu rđavi dani asli mi ne bi ni dali!

 

6.Doljani, 1. VI. 1954.

Moli se prečasni Naslov, za dozvolu da mogu otići o svetom Ivi u Podmilačje.

Razlozi su Vam poznati, ali sad je i to; da vidim je li Jaran [fra Jaroslav Jaranović] za života, ili za smrti.

Jaran se je kad je došao u Jajce i obeselio i ožalostio. Obeselio se, jer je napokon ponajlak živ kući došao. (Znam da ga mrtva ne bi fratri donijeli!)

A ožalostio se, jer Jaran više nema ni konja ni sokola. On u sebi viče, ali još ne govori: "Odbijte se silni od silnijeh". Bit će puna bašča cvijeća, ali će Jaran samo osjećati i mirisati stari (davni) miris. I uzdahnuće: o kako ovo cvijeće ne miriše kao nekad. Vehne...

 

7.Doljani, 7. XI. 1956.

Usuđujem se i ja podnijet molbu za jedno, malo, skromno putovanje.

Imam nijet - ako Bog da - otići na jednu malu ekskurziju, dok sam još živ i jakosan, i dok me se mili... U današnjem bi se to jeziku reklo godišnji odmor. Ali meni nekako sama ta riječ "godišnji odmor" izgleda previše i lijepa i čarobna ko svirala; da joj se ne smije ni primaknutu: Jer za mene je odmor kad sam kod svoje kuće - u rahetluku - sjeo i poravnio na zelenoj meraji, ja gledam kuda oblaci idu i kakvo će sutra vrijeme biti. Ovo ja svoje putovanje radije nazivam "u rod otići".

A sada, da se bolje razumijemo treba reći: kuda, kako i kamo?

U obzir dolazi Jajce - pa Banja Luka - Livno - Kupres - Bugojno. Još bih volio otići u Zagreb ili u Beograd. U Beogradu nisam bio. Kažu mi neki fratri, koji su bili u Beogradu da ima negdje - valjda na Kalemegdanu - "Meštrovića Karijatide", eto, samo što ne govore... A ako bude tako, kao što govore, ja ću vjerojatno progovoriti i odmah zapitati: kuda vodi put na Olimp?!