Almin Kaplan, Dvije pjesme
DEDINA SMRT KO KONZERVA, TREBALA JE KLJUČ
Ko zgužvana najlon kesa, bez daška vjetra
Još samo očima okrajke svijeta mjerka
Moj dedo na samrtnoj postelji. Glava mu
Ko zvečka, s dvije zjenice crnje od dugmadi
Najcrnje, vele mi suru Jasin čeka pa će odustati
Od nečujnog zveketa. I jedna i druga
Moja tetka, u nj ko u bunar
Za otkinutom kantom, gleda
i gleda....
A otac, ko odbjegli kolac, okokuće
Kruži i djecu što dižu graju ruži
i ruži...
Dok moj drhtavi glas uči vel kuranil hakim...
Zamišljam se da sam Brus Li
Bilo je jutro rano, i sunce je taman iskakalo
Iza brda, njive je bila prekrila slana
Moj dedo je slušao Lija
A onda je odnekud došla tama
I u nj se umotala
TETKE
Moje tetke, Hajra i Ćamila
Stajale za vratima istoka i zapada
Kao dvije metle. Kad bi me uspavljivale
Svojim tijelima hajdučke drumove mele
Od nakaza i šejtana, džinova i divova
Od komita, njihovih konja kopita.
Iz ormara, iz vezenog mraka
Rahle rahat lokume izvlačile
Kao najbjelje zečeve života moga.
Hvatale mi janjce, da ih milujem
Svojim tijelima zaklanjale, njihove majke
Da me ne vide...
Ruke mojih tetaka, bile mi sanke
A svijet snijeg bijel.