Amir Brka, Dvije pjesme

NEKROLOG JEDNOM SLOBODNOM PJESNIKU

 

Patio je zbog onoga što su uradili devedesetdruge,
kad je na tenku i u njegovo rodno selo stigao gost,
oca i brata tad su mu svezane u logor smrti odveli,
a sve počinio je onaj koji bješe mu komšija i dost:
stradanja, bezumni zločini, gle strašne li sada tuge,
pa kako čovjek da se pri zdravom razumu iscijeli?

Pjesnik, dakle: lud ionako, on ne mogaše drukčije
nego da, izbezumljen, sve tumači iz optike vučije,
i razglasio je tada kako prezire od njih baš svakog
Udes mu bijaše turoban, i možda je u tome razlog
što je, ne mogav skriti, očajan, poremetio pameću,
priklonivši se onome što herostrati svima nameću

Ne bijasmo prijatelji, ali dobro sam ga poznavao,
otimao je, a ništa od sebe nikom nikad nije davao,
i svako kog je oslovio zbog nečega mu bijaše kriv
Nezgrapan, pogrbljen, u licu i kosi žut, potom siv,
drugačije mišljenje uvijek bi da ga žestoko iritira,
jer zahtijevao je pijedestal sa kojeg on sve diktira

Klonih se susreta, a ipak mi se riječ jedanput otela
i podsjetio sam ga tad na nezaobilaznog Aristotela
po kojem ne možeš prezreti ljude ako si i ti čovjek
a da ne omrzneš i sebe otkad si rođen i sve dovijek
Umro je nestar, usamljen sasvim, mnih: i nesretan,
a sad razumijem da je slobodan, od ljudi nesmetan

                                                      (14.10.2019.)

 

 

STARO NEBO

 

Iznenadno se to staro nebo nad sobom zamislilo,
duboka mu je zapitanost, olovne njemu su brige,
dolje ga vuku, i sve je niže, nije ti nikada bivalo
bliže: namrštenō mu motriš čelo i lice posivjelo,
gledaš nebu kroz očne duplje, pa strepiš cijelim
krhkim bićem od konačne, apokaliptične intrige

Bojažljivo je i svjetlost ustreptala, ustuknula je,
a potom je utrnula vješto, u nepojamno je nešto
uzmakla, prazno i šuplje, i sad je potpuna tmina,
naslućuješ kako vasionom u kovitlacima gmiže,
izlišne su u tome oči, neko okultno koristiš čulo,
i nastojiš njime dosegnuti što nevidno je i tmulo

Tako je turobno da se pitaš: je li plavetnog neba
ikada doista bilo, ili se takvo tek tebi ono snilo?
Ali, um tvoj je nemoćan, nedostatno je njegovo
sivilo cerebralno, mistična kognicija sad ti treba
Kad bi barem mogao doznati dešava li se ovako
i drugima, ili na crnilo su nebesko svikli odavno

                                                 (21.10.2019.)