Ivan Lovrenović

NA SUDU

Krenut ćeš i ti na taj put, znano je odredište, ne i adresa,
u golemom strahu bit ćeš, ali bez kape, maske i pancira,
drhtureći ćeš pred Njeg stati, kao pred strašnoga oficira,
a pod stopama će se tvojim pláviti katovi sedam nebesa

Stopala tada imati nećeš, ni jedan dio negdašnjega tijela,
čista ćeš duša biti, bez trupla, slobodna, lahka i beznoga,
u vremenitome i grešnom obliku ne dolazi se pred Boga,
te ćeš strepeći presudu svoju čekati: crna je, ili je bijela?

Mislit ćeš i o tome koliko od zla su tvoga drugi ispaštali,
i ti od njihova, ali, da bi se živjelo, uzajamno ste praštali
Mučno je bilo i tegobno, mnoga se pošast dolje istrpjela,

ali iz povjerenja u krhkoga čovjeka slaba se nada crpjela
Pa zar sad će taj što svemu je uzrok tebi na koncu suditi?
Tako ćeš govoriti, a On će se, šuteći, kuraži tvojoj čuditi

DOBRI BOŠNJANIN

Dobri je vojnik jahao iz davnine, i sad je stigao napokon,
ne nazireš mu lice, tek kosa i nokti virkaju mimo oklopa,
kao da digao se, nesretnik, čak stoljećima poslije pokopa
Prihvaćaš uzde i šećer nutkaš njegovom blistavom konju,

a uzvrela se mašta pita: imaš li i tajnū poruku na poklon?
Dok stišćeš nosnice ne bi li izbjegao jezivu grobnu tonju,
na zadnje noge naglo se prope, tad prodorno zanjišta alat,
i konjanik se s njega sroza, bješe nesnošljiv taj mu balast

Odjuri zatim radosni konjic, i eno, k nebu slobodan jezdi,
a ti razmišljaš kako stvorenje svako hrli vlastitoj zvijezdi
Skelet u gvožđu zahrđalom tek kao mitska priča se cijeni,

jer davno je pao, Kulinu vjeran, možda Tvrku ili Prijezdi,
drukčije on više privlačan nije čak niti proždrljivoj hijeni
Otvorivši oči, ozaren ćutiš: dobri Bošnjanin svojoj si ženi

RIJEČ BANA KULINA

Porozna je i neuhvatljiva pradrevna bosanska abeceda,
u glasovima je njezinim skriveno više nego što kazuju,
blijedē, ovještali to su znaci, ali još uvijek ne otkazuju,
plići je ponor uzajamni od grotla koje iz njih nas gleda

Kasno je, odavno, da se kotači opravljaju i podmazuju,
za čežnju kroz Bosnu žuđenu spremno je vozilo snova,
jer zijevnuo bi isti bezdan i nakon remonta starih slova,
a ne bi preusmjerena bila ni uvriježenā potrošnja olova

Raspamećeni su u jeziku pradjedova današnji Bosanci,
i pod skrivenim mislima njima su pakleni zinuli klanci,
bolno su razvezani još u iskonu spleteni konci i šavovi,

utaboreni su nasmrt stavovi, eno pristižu i mladi lavovi,
ni epilog se neće moći izbjeći, a davno je najavljen već,
na općemu grobu epitaf bit će dobrog bana Kulina riječ