Enver Kazaz: PJESMA JEDNOM BRIJEGU

PJESMA JEDNOM BRIJEGU

Volim noću gledati
Kroz prozor u moj brijeg
Smiruju me njegova
Rijetka svjetla

Davno sam ih izbrojao
Da znam jesu li žive
Njegove kuće

Noćas ih iznova brojim
I nedostaje mi jedno

To smrt je namirila
Svoju neutaživu glad

Starim a moj brijeg
Isto stoji sura
Skamenjena vječnost

Ljudi na njemu je sve manje
I svako svjetlo
Znači da su
Zakovani u svijet

On klizi u provaliju
S onu stranu uma

Samo neka se
Draga svjetla drže
Za sklisko tlo
Mog nepomičnog brijega

Kamo bih bez njih
U kakvu tamu zalutao

Sam i izgubljen
Pred bezmjernim bezdnom
U koje samo što
Nije stupila moja noga

 

VJEČNI KAZAMAT

Jučer A. zelenih očiju
Iz kojih klizne poneka suza
Satima priča
O patrijarhalnom kazamatu

Tu hiljadama godina
Isto majčinsko i kćerinsko
Ropstvo traje

I svi to znaju
I njegove svemoćne
Kraljeve i prinčeve
Bezdušne kao kler
Zakonici mu i proroci

Koliko ljubavi
Koliko majki
Kćerki i sestara
U kulturnoj giljotini
Svakodnevno i nevidljivo
Po uhodanom obrascu
Po muškoj i religijskoj sili
Po moralnoj laži
Smaknuto je

I upravo se smiče
I smicat će se
I šta meleci
I šta nađeli
I šta muški
Bijeli Bog
Tu čine
I kakvu provode
Krvavu vlast

Suzom
Osvijetli A.
Put od sebe do pramajke
Što darovala nam je saznanje
I odvojila od živine
Među koju nas je
Metnuo surovi bijeli Bog

Njegovu kaznu
Ljudska je ruka
Pretvorila u okove
Bič, hitac i nož

I nema kajanja
Ni iskupa
Ni savjesti

Samo gola moć

Zagrlim A.
I sve ropkinje s njom

Vrela majčina suza
Opeče dlan
Ta rana
Do smrti će
Da boli

 

MEĐU HULJAMA

Ima ih bezbroj
I okružen si njima
Kao usamljena breza
Borovima u crnogoričnoj šumi

Gmižu u lancu prehrane
Od dna do vrha
Međusobno se grizu i gutaju
Uz srdačan osmijeh
I vjerski pozdrav

On je začin
Što im svako djelo
Čini bljutavim

Od njega dobiješ
Nagon na povraćanje

Sjede na sjednicama gdje
Sve je unaprijed odlučeno
Samo je bitno
Uključiti glasačku mašinu

Na ekranu
Ulizuju se pučanstvima
I narodima svojim

Reklo bi se da
Muhamed i Isus lično
Svojski obrađuju
Njihove gnjile duše

Kradu u Božije i Alahovo ime
Lažu i na džumi i na misi

One su dokazi njihove
Partijske pripadnosti
I odanosti političkom šefu

I same sebe
Hvataju u laži

Ali tvrde da je to nužno
Za nacionalni opstanak
U svijetu gdje jače hulje
Raspolažu moćnijom silom

Zato su, tvrde, garant
Našeg postojanja

Savršenstvo vrste
Koja buši planet
Kao djeca mjehuriće
Od sapunice