Ivica Đikić, BLEIBURG

Kad je unišo na vrata
Večer prid Uskrs
Onako snježan
Mi se razbižali
I mi dica
I mater
I did Frano
Kroz prozore iskakali
Ko da nam se sotona spustila niz dimnjak
A ne oplakani ćaća
Poslije sedam godina
Crnine srama straha
Noćnih posjeta konjanika Praljka

Mene prvog zagrlio
Znaš li koji sam ja
Topi mu se ozeblo lice po mom vratu
Ti si moj ćaća
Dobro si mi naresto kaže
Di si bio ćaća
Daleko
Jesi li bio umro
Jesam