Ivica Đikić: ČETIRI PJESME
DJETINJSTVO
Na kraju
Svatova i ratova
Metalne kašičice
Zabodene u grliće
Boca kisele
Nadgrobni spomenici
Usnulim mjehurićima
RIBOLOV
Drugog ratnog ljeta
Išli smo sa Žutim u ribu
Nosili šćapove ručne bombe kalašnjikove
Prvo bomba u mutnu vodu
Pa opleti rafalima i životinjskim urlicima
Vraćali se s rancima punim ubijenih podbila i klenova
S puškama preko izgorjelih ramena
S preostalim bombama što su bježale kroz džepove gaća
Sve poslije
Bila je osveta voda
MARAZAM
Kad je
Kihnuvši
Prvi put izgovorio
Misusovo
Kao što su oduvijek i zauvijek
Govorili njegovi didovi babe
Tetke ujaci amidže
Ćaća i mater
U tom času
Nadomak pedesetoj
Nastupio je marazam
Mrtvanje
Ambis jezika
Propunta strepnji
Samo iščekivanje glasova
Odozdal
Odonud
POVRATAK
Vraćam se
Premda nisam otišao
Kost se tare o kost
Koža trlja o kožu
Prskaju iskre u suhu borovinu
Plamen bukti do kasno u noć
Osvane zgarište
Pepeljasti muhur usred jednog poljca
Uokvirenog plavetnim platnom planina