Ivan Lovrenović

Gloria Lujanović napisala je poemu-roman Otac. Izvorna je i okrepljujuća književna uzbuđenost koju izaziva ovaj tekst - iskren i tužan doboga, istovremeno i oslobađajuć. Njegovo vrijeme tek dolazi. Knjiga Otac izašla je u izdanju kuće OceanMore, Zagreb 2023.(I. Lovrenović)

XIII.

OTAC, OPROST

Kad sam tek došla u Zagreb
One nedjelje kad ste me ostavili u stanu na Kvatriću, sjećaš se
Sjećam, gusko, buljila si za nama i autom na cesti 
Konto sam u sebi, možda je bolje da se vratimo po tebe
Možda Zagreb nije opcija
E, te sam nedjelje nekako nabasala do ovog parka
Na Opatovini 
Dugo sam sama sjedila i plakala
Nikog nije bilo 
I uvijek sam sama plakala
Rijetko je bio netko da me tješi
Da mi pomogne
Da me zagrli
Da kaže da će proći
Da se ne bojim 
Bojim se života, tata
Više nego smrti 
Smrt je olakšanje 

Otac šuti
Trepavicama miluje pijesak i tek pokošenu travu
I kaže
A, vidi, opet si ovdje, u tom parku, prošle su tri godine 
Skoro će četvrta
Duša me boli kad kažeš da se bojiš života
I ja sam se uvijek života bojao
Ali nikad to nisam nikome od vas rekao
Ni pričao o tome nikom
Jednom sam davno
U Busovači za svetog Antu 
Bio na ispovijedi 
I pokušao reći fratru
On me napao, da kako me nije stid, šta je meni, 
Nije u katoliku da se boji života
I više sam odustao 
A eto, nešto se u meni probudilo
Pomislio sam, možda bi on mogao razumjeti
Tek smo bili iz rata izišli
Kuća zapaljena
Nemamo ništa
Ti mala, u tom je i Leo došao
Dignuli to potkrovlje
Krediti do guše
Mislio sam da će me utješiti
A on me još napao

I mene su, sine, toliko puta povrijedili
I ostavili i razočarali
Previše se gorčine skupilo 
Nekad osjećam da mi ta gorčina ne da budem pravi tata
Onako kako ti očekuješ
Meni je jasno šta ti želiš
Kakav bi voljela da budem
I ti i tvoja mama i Leo
I moja mater pokojna
Svi ste mi uvijek govorili da sam grub, strog
Strašan
Da me se plaše tvoje drugarice na cesti kad me sretnu 
Njene kolegice s posla me uvijek sa strahopoštovanjem pozdravljaju
Leovi ahbabi iz gimnazije 
Ali moraš shvatiti
Mene je tako odgojilo
Tako me naučilo
Pokojni ćaća mi je govorio
Da ne smijem pokazati slabost
Da nitko u selu ne smije znati
Da sam tužan, razočaran
Nervozan

Pokojni fra Branko Neimarević
Kad sam doš'o do njega
I pit'o ga mogu li da se upišem u partiju 
Je li to u redu, hoće li to biti dobro
Rek'o mi 
„idi, upiši se, nas Hrvata svugdje treba biti, u svim strukturama, 
Ne zaboravi tko si i šta, ne zaboravi odakle si poniko“
I to zadnje
Odakle sam poniko
Uvijek me pratilo 
I pratit će me, imam osjećaj
I na onom svijetu
K'o da će Bog reći kad dođem gore
Oo, evo vas iz Guče Gore
Evo vas nesretnika iz Bosne
Šta je sad bilo
Kakav je sad problem
Je li opet neki rat
Je li opet neka glad
Kao da Bog sve to ne vidi ove godine
Kao da on nije tog svjestan
Nekad pomislim
Eto ta Gospa Komušanska
Međugorska
Nijedna nama nije pomogla
Ni u čemu
A svakoj se narod molio
I ja sam im se molio i svašta im tražio

Ja da sam bio predsjednik Amerike 
Oni bi u Gučoj Gori govorili 
Sirotinja Mirka Mišćetova svijetom vlada 

Nisam mislio da je normalno
Da se to smije 
Da se ja kao otac žalim tebi ili Leu
Ili da pred Gordanom pokažem slabost

Mislio sam da je ispravan moj stav
Ja sam glava kuće
Moram vam osigurati da imate šta jesti
Obući, da možete izići 
Da vam se ništa ružno ne dogodi 
Da vas nitko ne povrijedi
Da vas zaštitim 

Nisam mislio da smijem
Zaplakati 
Žaliti se 
Ili da me vi vidite da plačem
Nisam sebi godinama
Mogao oprostiti što si me ti k'o mala
Možda si bila prvi osnovne
Vidjela da plačem dvije hiljadite
Kad smo tek uselili u potkrovlje
Tad je Gordana zadnji 20 maraka što smo imali
Davala Žarku Vuici da nam poškropi prije nego prenoćimo tu 
Prvi put 
On nije htio uzeti, a ona sve
Za njim do prvog sprata
Išla
Bacala da uzme, ali džaba
Neće, karakter takav

Sad vidim
Da sam možda trebao biti iskreniji
Nježniji 
Govoriti o sebi 
Možda bi me manje boljelo da sam govorio
Ali nisam bio spreman
Ni pred kim se izložiti 
Bojao sam se da će mi se narugati
Posebno muški
U našem je svijetu to drugačije
Ne smiješ biti slab ni po kojem osnovu
Moraš uvijek rezati, sve i svakog
Najviše sebe

Mislio sam, sve ove godine
Da me taj, što ti kažeš željezni oklop
Čuva
Brani 
Da me štiti od naroda i pogani svih vrsta
Služio mi je kao nekakva brana
Na onim hidrocentralama 
Jedne prilike, izlazim iz Bara, 
S onom puškom, dobio možda
Jednu noć slobodno
I sjede dolje u kafani ispred zgrade naši
I jedan kaže
Ma nemoj ti Pero se javljati dobrovoljno
Došle su izbjeglice iz Travnika, nek' one ginu
Bio sam ga spreman ubiti
Tog Jerkovića
Al' sam prošao 
Ko da nisam čuo šta je reko
U onom sistemu
Ustaša iz Travnika bio pred ovim kolegama na Vojno-tehničkom
Iako su znali da sam član Partije
Doduše neaktivan
U ovom jebena izbjeglica
Nikad dva dobra sastavit' 

U selu sirotinja vazda
Sirotinja Mirka Mišćetova koji je popio sve što se imalo popiti
Da je u Lašvi namisto vode bila rakija
Ne bi kap ostala 
Ćaća radio po Sarajevu, Dalmaciji
Nisam ga viđao kako treba
Mater k'o mater
Crkva i štednja 
Mene nije imao ko nasvitovati sem fra Branka 
A ja sam mislio
Vidi, ja ću moći svojoj djeci pomoći
U meni će uvijek imati  prijatelja
A sad je ispalo
Da ti nisam bio prijatelj
Da nisam bio pravi, dobar prijatelj
Da se nisi mogla na mene osloniti
Da si me se bojala
Da se bojiš života

I ja sam mislio prvo da rat nikad neće stati
Onda kad je stao
Želja mi je bila
Samo tu kuću obnoviti
I govorio sam Gordani
Samo pod ploču i bit ću sretan

Oni su mene doveli 
Zavezali me za onu jelu 
I palili je preda mnom 
I poslije me pustili 

Mislio sam sve će izgoriti
Neće ništa ostati
U tom momentu
Htio sam ući u tu vatru
Umrijeti u svojoj kuću
Izgoriti s njom
U njoj 
Nisu mi đubrad ni to dala 

Kad sam bio na linijama
Mislio sam da će Gordana poginuti od granate
Da ćeš i ti poginuti jer si joj stalno bila u naramku 
Mislio sam o sprovodima
Gdje bi nas i kako sahranili 
Bi li se neko sjetio da nas sahrane na Gorici u istu grobnicu
Ako ti preživiš ipak
Mislio sam
Odgojit će te neko od familije
Bilo je tih rođaka tada
Puno 
Kasnije sve manje
Danas skoro niko
Nemaš kome ni otići
Nit' ti ko ima doći 
Mislio sam, bit ćeš vječno nesretna
Jer nećeš znati tko si, šta si
Ko su ti roditelji
Mene su naučili da je obitelj osnovna ćelija društva
I boli me
Što  kažeš da je naša kuća bila kasarna
A ne dom
Boli me što si u pravu
Što je to istina
Što tek sad to vidim

Bojim se za tebe
Plašio sam se kad si ono o ratu pisala
Da nećeš moći izdržati
Da ćeš se ubiti
Sanjao sam te noćima
U podrumu obješenu 
Sanjao sam da su te našli mrtvu
Na Kaoniku
Da si se utopila u Lašvi
Da te Lašva pojela

Znao sam nekad
Mater to i ne zna
Ići tamo na staru stočnu pijacu
U Gladnik
Mislio sam da si tamo
Mrtva
Bojao sam se
Znao sam
Nema nitko da stoji iza tebe
Da te štiti
Nije ni iza mene
Nitko nije stajao iza nas nikad i neće
A svi su nas samo iskoristili
Izmanipulirali 
Bili smo svima važni dok su nas trebali
Isto je snašlo i tebe
Žao mi je što si ikad i slova o tome napisala
Nije vrijedno
Nije vrijedilo 

Žao mi je što te nisam više grlio u životu
Što nisi osjećala tu zaštitu
A ja sam se u nebo upirao da vas štitim
Sviju 

Krivo mi je što si me se tako bojala
Nije da nisi imala razloga, daleko od toga
Nisam sve do nedavno bio svjestan koliki je to i kakav strah 
A mislio sam da sam uspio
Da sam dobar otac
Pažljiv
Da mi se djeca mogu povjeriti
A ti si iz sranja u sranje išla
Jer si se bojala reći
Bojala priznati

Zato ti kažem sada
Oprosti što te nisam zaštitio kad je trebalo
Oprosti što sam te trideset godina učio
Da ne smiješ plakati jer će ti se smijati i rugati
Da moraš biti hrabra i jaka 
Oprosti što sam vas tjerao da klečite na kukuruzu 
Oprosti što sam ti u huji ono jednom
Sjećaš li se
Poderao one crteže i svesku 
Oprosti što nisam imao da ti kupim sladoled kod Šiptara
Preko puta pošte
Oprosti što sam ti slagao da oni uzmu kornet i njime čiste uši 
Oprosti što sam bio grub
Ali ja drugačije nisam znao
Ni mogao
Nije mi palo na pamet da može drugačije 
Da se smije drugačije
Oprosti što te nisam zaštitio od njih
Od djece u školi
Osnovnoj
Srednjoj
Oprosti što ti nisam vjerovao da te tuku
Dok ti nisu slomili ruku 
Oprosti što sam te tjerao da s nama 
Unosiš drva i ideš u podrum
I vrištiš svaki put
Kad siđeš i ugledaš Vidine mačke
Oprosti što sam te tjerao u glazbenu
Na sportove
Oprosti 
Htio sam da budeš jaka
Da ti sport da tu dimenziju snage
Timskog duha
Da te nauči pobjedi i porazu
Poniženju i slavi

Oprosti mi što sam te galamio i u kaznu stavio
Kad ste se vozali liftovima
I lijepili žvake svijetu u bijelom soliteru
Oprosti što si bila u kazni kad sam vas zatekao 
Da pušite u Blondiju
Oprosti što sam mislio
Za one momke i cure  što si visila s njima kod Galerije
Da su narkomani 

Oprosti što si nisi mogla duže vani biti k'o tvoji iz gimnazije
Oprosti mi što sam rek'o Faruku 
Da mi javi kad god vas vidi da pušite 
Na panjevima kod Doma zdravlja 
Oprosti što sam ti utjerao toliki strah
Da kad vidiš da te zovem na mobitel
Skačeš i prevrćeš sve oko sebe da se javiš

Zato te sad molim, evo nek ova subota
Zapamti datum 
24 septembar 
Bude dan od kojeg ćemo se pokušati promijeniti 
I ti i ja 

Rodi dijete
Neka bude žensko
Pomoći ćemo ti mama i ja 
Ići ćemo s tobom na te terapije
Nađi nekog bilo koga da ti ga napravi
Ne moraš se udati
Samo ga rodi
Vodit ću u vrtić i parkove
Ovdje ću ga isto dovesti
Kupovat ćemo joj 
I sladoled i kukuruze i krafne
I sve šta bude htjela na plaži

Rodi dijete
Rodi sebi dijete
Neće više biti rata
Ako ga bude
Pobjeći ćemo 
Svi ćemo pobjeći
Dok smo mi živi
Ne boj se 
Ni života ni smrti
Ni tramvaja u krivini 
Ni šlepera
Ni carinske kontrole
Ni grmljavine
Ni mački 
Uvijek nas možeš nazvati
Uvijek me možeš nazvati 
Ja sam tvoj tata, 
Kad se god noću bojiš
Nazovi me 
Zovi me sve dok ti se ne javim 
Kad misliš da nema izlaza
Uvijek ga ima
Mora ga biti
Sjeti se kako sam ti nekad govorio
Samo mi reci gdje si 
Gdje god da si 
Čekaj me 
Ja sjedam u auto i dolazim po tebe
Sjećaš li se
Oprosti mi
Što te nisam uspio zaštiti 
Od života 
Od ljudi 
Od nepravde
Od onog od čega mene nitko nije zaštitio
A ja sam sebi govorio
Tvoja djeca to neće proći
Tvoja djeca to ne moraju prolaziti
Tvojoj će djeci biti bolje
Učini sve da im bude bolje
Da ne budu poniženi i ostavljeni 
Da se s njima nitko ne pošprdava
Osvijesti im tko su i šta su 
Da nisu repa bez korijena
Oprosti mi ti 
Kad ja ne mogu sebi