Ivan Lovrenović

Religiozno pjesništvo, ili ono što se tako konvencionalno naziva, prepuno je poetske neistinitosti, fraze i poze, nedoživljenosti. Strašno je teško pisati stihove religioznoga tona i sadržaja, a da se ne iznevjeri poezija. Za to je doista potreban sasvim poseban dar, pjesnički i vjernički. I čisto srce. Toga ima u fra Mire Jelečevića, mojega omiljenog pjesnika. Ne javi se često, tek ponekad, uz koji od blagdana, kao sada uz Veliki petak i Uskrs, a to uvijek bude nova svečanost kristalne čistote. (I. Lovrenović)

Miro Jelečević

ostala samo tama bila
i sva su ugasla svjetla
snage i uma
široka i duboka i teška i tupa praznina
uvukla se u očekivanja
a onda
ko kruh gladnome
i dodir drhtavome
i glas voljenome
i riječ srcu ozeblu
a onda
iza vrata
iza kamena teškog
usred večernjeg sata
na vatri sjećanja
život
ko osvit blistav
i neprimjetan