Ivan Lovrenović

Razgovarao Mladen Sančanin Dani, Sarajevo, 1. 5. 1994. Ni u ovim svečarskim trenucima[1] nisi propustio da ukazeš na opasnost od nove ideologizacije društva. Gdje trenutno vidiš glavne prijetnje i šta bi ta ideologizacija društva značila za Bosnu i Hercegovinu? - Mi smo tradicionalno ideološko društvo i to je najveći problem. Kada se letimično sistematizira čitava naša povijest, može se zaključiti da mi nismo imali ni jednog dana života u stvarno demokratskom miljeu. Jednostavno nam to historija nije dala. Dakle, sve moramo početi s mirom od početka – i s obnovom i s demokracijom. To nasljeđe koje je više stvar mentaliteta nego političkih volja je opterećenje samo po sebi, jer je već do banalnosti poznato da je demokracija stvar učenja, stvaranja nove tradicije. Dakle, potrebno je vrijeme, potreban je svjestan i voljni napor da se osvoji kultura demokracije što nije baš tako jednostavno. Svega toga nama nedostaje. Na tom nedostatku veoma se lako rascvjetavaju svi mogući oblici indoktrinacije, ideologizacije. Poslije Drugog svjetskog rata postojala je „spasonosna“ formula socijalne utopije i ideologije komunizma koja je bila maltene planetarna, i samo nas je obuhvatila kao jedno od svojih područja. Sad je stvar pomalo obrnuta, ne postoji ni jedna planetarna ideologija. Sve su se raspale. Na našem području u ideološkom smislu ne postoji jedna koncepcija, jedan nadsvijet, ali postoje neke druge elementarne dimenzije. Postoje, recimo, religije s pripadajućim vjerskim zajednicama. Postoji i nešto drugo. Postoji, recimo, užasna psihička i moralna provalija koju će biti teško zatrpati: provalija zločina, zločina i žrtve, koju je u ove dvije godine cijela Bosna proživjela. To su sve uvjeti na kojima strahovito lako izrasta primarna ljudska potreba za nekakvim ideološkim štitom u kojem bi se čovjek osjećao sigurnijim, više nekako svoj nego onako otvoren na brisanom prostoru slobode i nezavisnosti. I to je uvijek isti problem. Tu sada, naravno, uskaču oni sistemi, velike kombinacije koje već postoje. Recimo, i sam patriotizam je veoma podložan ideologizaciji. To jako dobro znaju i svjetska i naša dojučerašnja povijest. Pa, konačno, na čemu je pao projekat jugoslavenstva? Upravo na ideologiziranom patriotizmu. JNA sa svojim zločinačkim ponašanjem nije ništa drugo nego proizvod najboljih, da tako kažem, najsvjetlijih patriotskih ulaznih komponenti koje su ideologizirane i tako se ideologizirane izopačile u monstrume. Ništa nam ne garantira da se i nama ne može desiti nešto slično na temelju stradanja i tragedije, na temelju užasne žrtve koju su podnijele hiljade ljudi. Ako se ta energija krivo usmjeri u jednom ideološkom konceptu, ako se manipulira njome, ako se njome u ime određenih politika, svjesno ili nesvjesno, barata kao s instrumentom, eto mogućnosti da se sve to sutra opet pretvori u jedno ideologizirano društvo, jedan ideologizirani svijet. Ako tome još pripomognu s jedne strane mediji, s druge obrazovni sistem, udžbenici, a s treće strane vjerske zajednice, eto mogućnosti za jednu novu ideološku formu života koja ljudima i narodima ne može donijeti ništa dobro. A koliko jučer smo izašli iz jednog takvog svijeta!