Željko Ivanjek, Ivan Lovrenović, Ex tenebris, zapisi, razgovori
U neku ruku, ovaj „Ex Tenebris“ predstavlja svojevrsnu autorsku antologiju „tekstova i esejističkih zapisa“ koje je pisac objavljivao u razdoblju između 1990. i 1996, a prenio iz već tiskanih i proslavljenih knjiga „Ex tenebris, sarajevski dnevnik“ (Zagreb, 1994.) i „Bosna, kraj stoljeća“ (Zagreb, 1996.). Pisac je i ovoga puta želio da se njegova knjiga ponaša kao kronika „pa su zato podaci o vremenu nastanka odnosno objavljivanja tekstova važan dio njezine strukture“. Lovrenović, kako naglašava u „Uvodnoj napomeni“, cijeli ovaj novoizašli svezak doživljava kao kroniku, uključujući i deset svojih intervjua na njezinu kraju. Na taj način čitalac bi ga mogao doživjeti kao kroničara sarajevskog pakla.
Ali, njegovi su zapisi više od kronike utoliko što je Lovrenović više od kroničara. Oni imaju onu bolnu otvorenost zbog koje se vraćamo Kafkinim ili Camusovim dnevničkim bilježnicama. U nekoj svemirskoj skromnosti, i to u času suočenja s nestankom, pisac je uspio prevladati mučenika, sebe, i progovoriti o drugome, svom ljudskom bratu. Kako opsada Sarajeva sve više postaje tekstovima o njoj, tako Lovrenovićevi tekstovi zauzimaju specifično mjesto u opisu grada koji stoji onakvim kakvim smo ga znali samo na – papiru. Bolna nemoć pojedinca koji stoji pred spaljenom ruševinom Vijećnice, ili konstatira „svijet bez mosta“, ostaje i stoji po snazi Lovrenovićeve riječi.