Željko Valentić, Panoptikum bosanske tragedije
Liber memorabilium, Durieux, Zagreb 1994.
Večernji list, 7. 2. 1994.
Iako je to zbog njezine česte sumorne motivike donekle teško reći, ipak kažimo - knjiga Ivana Lovrenovića prava je književna poslastica. Ova prozna zbirka, panoptikum, patchwork, dijelom dnevnik i ljetopis, vjerujemo, tek treba požnjeti pravu pažnju čitalačke publike, doličnu svojim iznimnim osobinama i kvalitetama.
„Liber memorabilium“ autor odmah na početku pomalo (samo)ironično naziva – „quasi roman“. Svakako, ovo je tekstovno prozno polje veoma teško jednoznačno žanrovski odrediti. Mnogi bi rekli da „čisti“ roman zaista nije, a nije ni samo zbirka pripovjedaka i zapisa. Ipak, svojom naracijom i strukturom „Liber memorabilium“ itekako ima i osobine romana, s natruhama povijesne, detekcijske i kroničarske proze. Po strukturi riječ je o proznom tkivu prstenaste, kružne kompozicije. Motivika romana grupira se oko motiva hrvatske i bosanske povijesti i sadašnjosti, motrenih iz kuta likova s kojima se vrtlog povijesti nesmiljeno i tragično poigrava.
Pripovjedač proživljava paklenu 1992. godinu u Sarajevu, a u četničkim napadima na Grbavicu uništene su mu drage knjige, dokumenti, zapisi, bilješke i ostali alat ozbiljnog i temeljitog književnika. Kroz rekonstrukciju sjećanja pripovjedač uranja u rijeku prošlosti. Sjećajući se didovih priča, predivnom bosanskom ikavicom prolazi bosanskom poviješću ranijih stoljeća i raznih ratova u ovome, kada ih ima i previše. Impresioniran sudbinama bosanskih fratara, sastavljač i pripovjedač knjige donosi nam i priče o Matiji Divkoviću, fra Anđelu, tragičnim sudbinama Jajca i Varcara. Tu je i pregršt fragmenata mudrih misli, običaja, ironičnih dogodovština, ispričanih pripovjedačkom atmosferom, tonom i smirenošću na tragu andrićevske prozne naracije.
U glavnom naracijskom tijeku događa se cijela kronika tragičnih i čudnih ljudskih sudbina vezanih za zbivanja pred drugi svjetski rat, silovitost svih zbivanja i preokreta 1941. godine. No, i opisujući dane kada se prelama povijest, autor daje oduška rafiniranoj bosanskoj duhovitosti: „Jedna vojska omrkne, druga osvane, jedna doručkuje, druga večera (a one sitnije, manje ambiciozne, ubacuju se između obroka)...“ Pripovjedač uspomenu na oca, zasigurno stradaloga na križnom putu iako za to dokumentarne potvrde nikada nije dobio, a vođenog (prekriženog) u koloni „nestali“, uz ostalo koristi i kao lajtmotiv za rekonstrukciju zbivanja 1941 – 1945. godine, obavljenu iz kutova raznih sudbina.
Pripovjedač je inače rođen u tom ratnom vrtlogu, a krug se zatvara kada pripovjedač pola stoljeća kasnije i sam provodi svoje prognaničke dane u Zagrebu nakon što mu je u Sarajevu uništena književna građa i ostavština mukotrpno građena desetljećima.
Knjiga je satavljena od različitih proznih tekstova, koje je Lovrenović već objavljivao po časposima, ali način i raspored njihova slaganja i strukturiranja objedinio ih je na jednom mjestu u svojevrsnu tematsku i naracijsku rijeku, iako svaka ima i svoju autentičnu autonomnost. „Liber memorabilium“ izvanredna je knjiga, također i svojevrsni bedeker o aktualnoj bosanskoj drami. Treba li i naglašavati da se čita nadušak? Prava knjiga u pravo vrijeme!