Ivan Lovrenović

„Solunskoj braći“ Ćirilu (Konstantinu) i Metodu cijeli slavenski svijet duguje svoju pismenost i svoj rani ulazak među „svete jezike“ judeokršćanske civilizacije (uz hebrejski, grčki i latinski). U starinskim terminima izražena, a primijenjena na povijest civilizacije među Slavenima, osobito Južnima, distinkcija između barbarstva i civiliziranosti stoji sasvim precizno opisana već u glasovitoj filološkoj raspravi bugarskoga monaha Hrabra iz 10. stoljeća kada tumači epohalni značaj akcije Ćirila i Metoda: „Prije Slaveni ne imahu knjiga, nego crtama i rezama čitahu i gatahu, budući pogani.“

U kalendarima imaju velika braća nekoliko spomendana. U našim  katoličkim krajevima to je današnji datum, 5. srpnja. Pravoslavci ga obilježavaju 24. svibnja, a u općem kalendaru Rimokatoličke crkve njihov dan je 14. veljače, dan Ćirilove smrti. Đakovački biskup (i naslovni bosanski) Josip Juraj Strossmayer bio je najzaslužniji da se Ćiril i Metod uvrste u opći kalendar Katoličke crkve i budu proglašeni apostolima slavenskih naroda. Stoljeće poslije, papa Ivan Pavao II, prvi papa Slaven, proglasio ih je 1980. godine suzaštitnicima Evrope (uz sv. Benedikta).

Na ćirilometodskim temeljima počiva sva pismenost srednjovjekovne Bosne i Huma, na tim temeljima niknula je i razvijala se specifična konfesionalna formacija Crkva bosanska, a ćirilometodska pismenost u dvjema formama (crkvenoslavenskoj i bosančičkoj) njegovana je još dugo nakon propasti srednjovjekovne bosanske države i kulture. 

Da je u nas u Bosni znanja, pameti, povijesne i kuturne sabranosti - umjesto šupljega patriotizma - genij i djelo ove dvojice solunskih Grka, koji su sav svoj duh i životni dah dali svijetu čiji smo dio, bili bi na najvišoj cijeni. Ovako, za njih i i njihov dan nitko i ne zna. (I. Lovrenović)