Đikićev "Beara": književni dar i ljudska ozbiljnost
Ivica Đikić, Beara (dokumentarni roman), Ljevak, Zagreb 2016.
Pokolj u srebreničkom kraju u kolovozu 1995. tema je kojom se dvadeset godina bave sudovi, politički kabineti, teoretičari, novinari, i o njoj su ispisane hiljade stranica i stotine tumačenja i interpretacija, izgovoreni milijuni riječi. Ono, pak, kako toj temi pristupa i kako ju iznutra rastvara Ivica Đikić u svojemu „dokumentarnom romanu“ Beara, potpuno je novo i jedinstveno u cijelome tom srebreničkom pandemoniju!
Najmučniju, najnepodnošljiviju, ali više od toga – najvažniju temu našega vremena i našega svijeta (našega svijeta-razvaline, expressis verbis: srpskoga, bošnjačkog, hrvatskog svijeta) Đikić istražuje, ispituje i ispisuje upravo tako, da nam tek to kako joj on pristupa pokazuje da je to doista – jedina naša važna tema i naše ultimativno pitanje. Možemo se praviti kao da nas ne zanima, uostalom, cijela je povijest na neki način to: ogluha na najvažnija pitanja, ali utoliko gore po nas – jedna je od implicitnih strepnji što pokreću Đikićevu autorsku ruku.
Pa u čemu je taj Đikićev način?
Odgovor je naoko jednostavan: Đikić se ne bavi moralističkim zgražanjem, ne bavi se političkim lešinarenjem nad ljudskom tragedijom i patnjom, ne bavi se ni viktimizacijskom ideologijom, a najmanje jeftinim sentimentalizmom. Ne bavi se ni suđenjem i presuđivanjem.
Ono što Đikića zanima, opsesivno i ozbiljno, to su pitanja kojima se, valjda, književnost jedina i može baviti: pokušaj da se uđe u samu unutrašnjost zla i zločina, da ga se istraži i razumije njegova svemu unatoč ipak ljudska priroda, njegovi razlozi; u stvari, da se istraži i shvati sama mogućnost da čovjek bude to što su život, karijera, sudbina – što god od svega toga – namijenili pukovniku Ljubiši Beari, kao glavnom liku Đikićeve potrage, ali i mnogima drugim iz njegova kruga, koji su sudjelovali u nezamislivom poslu ubijanja hiljada ljudi u nekoliko kolovoskih dana 1995. Sudjelovali, ili samo znali da se to ubijanje događa.
U tekstovnoj izvedbi i organizacijskoj strukturi roman Beara izvanredna je legura najboljega što pruža prvorazredno novinarstvo, i najboljega što pruža vrstan prozaistički dar umijeće. Riječ je o nesvakidašnjoj sintezi književnoga dara, istraživačke prilježnosti i intelektualno-etičke ozbiljnosti.
Ivan Lovrenović