Ivan Lovrenović

11.12. 2017.

U prošlu subotu u dvorani GS-Tvornice mašina u Slimenima (Novi Travnik, Srednja Bosna) upriličen je dvostruki kulturni događaj. 

Najprije je promovirano peto izdanje knjige Ivana Lovrenovića Unutarnja zemlja - kratki pregled kulturne povijesti Bosne i Hercegovine, a zatim je predstavljen projekt revitalizacije čudesnoga memorijala u obližnjim Smrikama koji je Bogdan Bogdanović sagradio 1975. godine.

Na predstavljanju knjige Unutarnja zemlja govorili su gospođa Snježana Köpruner, suvlasnica i menadžerica GS-Tvornice mašina, Ivan Pandžić, vlasnik nakladničke kuće Synopsis, i autor, Ivan Lovrenović.

Sva prethodna izdanja knjige Unutarnja zemlja (dva izdanja Durieuxa iz Zagreba i dva izdanja Synopsisa iz Sarajeva) odavno su iscrpena. Novo izdanje omogućeno je entuzijazmom za knjigu gospođe Snježana Köpruner, koja je izdašno sponzorirala objavljivanje knjige, u suizdavaštvu sa Synopsisom.

Peto izdanje knjige Unutarnja zemlja mjestimično je prošireno i dopunjeno, te inovirano novim sadržajima. Prethodno, knjiga je prevođena i objavljivana na engleskom, njemačkom, madžarskom i češkom jeziku.

U knjizi prikazan je sadržaj kulturne povijesti Bosne i Hercegovine u višemilenijskom kontinuitetu od prethistorijskih nalaza do danas. Prikaz kulturnih fenomena i procesa praćen je ocrtavanjem osnovnih okvira političke i događajne historije u pojedinim razdobljima.

Knjiga je opremljena opširnom kronotaksom - pregledom najvažnijih datuma i događaja, izabranom literaturom i imenskim registrom. 

O Unutarnjoj zemlji, na temelju njezinoga njemačkoga (1998) i engleskog (2001) izdanja, pisali su  eminentni intelektualci, kritičari, znanstvenici, između ostalih Bogdan Bogdanović, Francis R.  Jones, Michael Sells, Karl Markus-Gauss, Adalbert Rief, Rolf Paasch, Irene Miller, Franca Eller, Ammiel Alcalay.

Alcalay jer napisao i pogovor za englesko izdanje knjige (Bosnia, A Cultural History, London-New York, 2001), u kojemu između ostaloga stoji:

„U labirintu naslijeđenih pretpostavki, namjernih manipulacija i grotesknih mitologija koje Bosna sada predstavlja, nikada nam nije bio potrebniji vodič za arbitriranje između ovih ranjavajućih i izranjavanih podjela. Ipak, usprkos tome što je toliko toga izbrisano, Bosna još uvijek predstavlja jedno mjesto i jedan narod koji otjelovljuje ljudski, geografski, historijski i kulturni pluralitet na načine koje drugi narodi i mjesta tek počinju shvaćati. Usprkos mnogim dobrim knjigama o Bosni, ništa se ne može usporediti s Unutarnjom zemljom. Iako nas na trenutke možda podsjeća na Claudija Magrisa ili Amina Maaloufa, Lovrenovićev stil predstavlja jedinstvenu i nevjerojatno zgusnutu mješavinu geografije, politike, historije, kulture i poezije.“

Za prvo izdanje knjige na njemačkom jeziku (Bosnien und Herzegowina. Eine Kulturgeschichte, Wien-Bozen, 1998) Bogdan Bogdanović je napisao:

„Nemoguće je biti u Bosni i ne znati o ovom kompliciranom historijskom labirintu, o ovom preklapanju kulturnih slojeva. Velika zasluga Ivana Lovrenovića sastoji se u tomu da on naglašava povezanost svih ovih slojeva i time donosi manifest za očuvanje kompleksnosti. Lovrenovićevo djelo više je od kulturne povijesti, ono je kulturna filozofija koja je od temelja povezujuća i stoga u svojoj najdubljoj biti antinacionalistička.“

Projekt revitalizacije Bogdanovićeva memorijala u Smrikama predstavili su Snježana Köpruner, koja je projekt i inicirala, i Enes Škrgo, kustos Memorijalnoga muzeja „Rodna kuća Ive Andrića“ u Travniku. O Bogdanovićevu umjetničkom djelu i intelektualnom profilu govorio je Ivan Lovrenović.

Memorijal nevinim žrtvama iz Drugoga svjetskog rata Bogdanović je, s fantastičnim osjećajem za prostor i ambijent, podignuo na uzdignutom platou s kojega puca pogled ukrug 360  stupnjeva na sve planine što okružuju Travnik i dolačku župu. Uz memorijal u Garavicama kod Bihaća i znamenito Partizansko groblje u Mostaru, spomenik u Smrikama je treće veliko ostvarenje protomajstora Bogdana Bogdanovića u Bosni i Hercegovini. (Internet prezentacija: http://www.spomenikdatabase.org/novi-travnik)

U eseju Zemlja grobalja (vidi: http://www.ivanlovrenovic.com) o Bogdanovićevoj spomeničkoj umjetnosti, i o memorijalu u Smrikama, piše između ostaloga:

„Bogdanovićeva spomenička umjetnost jest uvijek posvećena žrtvama fašizma, a veličinu i trajnost ona postiže upravo time što nadigrava i dokida svaku ideologiju, te bi u bilo kojoj civilizacijski emancipiranoj i samoosviještenoj sredini bila predmetom najveće pažnje, ponosa i poštovanja.

Poznata je, međutim, žalosna sudbina Bogdanovićeva veličanstvenoga grada mrtvih u (sadašnjem zapadnom) Mostaru – obezvrijeđen, prezren i napušten, predan je sustavnome vandaliziranju, jer politika i sredina potonula u opskurni ideološki resantiman nije u stanju da prepozna univerzalnost njegove vrijednosti i neprolaznost njegove ljepote. 

Manje poznato a ne manje remek-djelo, prekrasno ambijentiran brežuljak sa skupinom kenotafa-stećaka u Smrikama ima još tipičniju sudbinu: u besmislenom a krvavom 'unutarnjem' građanskom ratu između Hrvata i Bošnjaka u srednjoj Bosni 1993. dugo je nekropola bila na samoj liniji sukoba, izložena granatiranju i projektilima raznih vrsta, a poslije rata izbrisana iz lokalne kulturne politike i brige za kulturnu baštinu. Kao da je nema, kao da nekada tu nije boravio, sanjao, crtao, sa svojim majstorima klesarima stvarao neimar Bogdan, sin Milanov, kako se potpisivao na svojim projektnim shemama - jedan od najvećih i najsamosvojnijih evropskih umjetnika Dvadesetoga stoljeća!“

Zapisano je to bilo u listopadu 2015. godine. Zahvaljujući inicijativi i angažmanu Snježane Köpruner te osoba iz Zavičajnoga muzeja Travnik, danas je Bogdanovićev memorijal u Smrikama postao kulturno „vidljiv“, te je nedavno općinska vlast u Novome Travniku poduzela akciju raščišćavanja i uređenja ambijenta. Projekt gospođe Köpruner sadrži sjajne ideje o revitalizaciji ove spomeničke cjeline, s mogućnošću da ona postane živo žarište kulturnih programa i događanja. Premda je Bogdanović, saznavši poslije rata o sudbini memorijala, predlagao da ostane takav, da se ne sređuje i ne obnavlja, „jer sadašnji izgled još više evocira izgled nestale civilizacije“, odnekud možemo biti sigurni da bi veliki majstor oduševljeno podržao ovakav projekt oživljavanja spomeničke cjeline na Smrikama.