Almin Kaplan, Petarda
Na Badnju veče po kalendaru julijanskome
Mjestom u čije jame su ko mrve sa stola
Smeli Srbe nakon Drugog svjetskog rata
Odjeknu petarda ko krik iz nijema čovjeka
Kilavo se rasplozi iz sela od nedjelje snena
Pa se zebnjasto nadvi nad dolinom kovitlom
Ta petarda jedna nasjećajuć sjećanja iz vremena
Kad su nam djedi zemljom milili, logornici bilili
Bit će da je neka pravoslavna duša zalutala
Dovela dvoje svoje djece iz grada Beograda
Da im pokaže kako je lijepa đedova ograda
Gdje je nekad bila stara kuća, guvno, pojata
Bit će da su te male ručice u draču ograde
Potpalile i bacile petardu tu jednu u selu
Pa se ona razlutala ko bolest od uha do uha
Na Badnju veče po kalendaru julijanskome
Zvuk te petarde u žeravu uzgargaša lug
U selu u kojem su nakon Drugog svjetskog rata
Mrtve s poda pomeli Srbe ko mrve sa stola
Da ne naograjišu stopala, djeteta koje uči da hoda
Oklen petarde u ovo hladno Badnje veče
Oklen to da se jame bezdane uskomešaju ko pčele
Da nas salijeću po kalendaru julijanskome
Da nas svojim mrakovima ugrću ko bičaljima
Oklen – baš sad da pukne petarda ta jedna
U selu u kojem nema odraslih, a kamoli djece Srba
Oklen to da ruke dječje u draču ograde krehnu
Petardu ko zvijezdu na ovom našem mračnom nebu
www.jergovic.com