Amir Brka: BIJELO U CRNOM
(Šta mi je rekao pekar Adem)
Uspomeni Adema Prnjavorca
(15.9.2008. – 15.9.2024.)
Večeras će doći po mene
Jer sam poznavao pekara
Zapisivao naše snove
I sve što se dogodilo sa nama
(I. Horozović: Balada o pekaru)
1.
dođi da vidiš
ti to moraš vidjeti
nikome to nisam otkrio
ali tebi hoću
a ja to pouzdano znam
na našoj tvrđavi
dvije piramide postoje
ja sam pod tvrđavom rođen
i sad mi je pedeset
čudo je to jedno
da niko to nije vidio
pokazat ću ti
osvijetlit ću ručnim reflektorom
dođi da vidiš
ali nikome ne smiješ reći
a ja tebi mogu otkriti
jer ti voliš spomenike
i tvrđavu ti voliš
ja sam ovdje rođen
ne volim ja ovaj grad
ne voli ni ovaj grad nikoga
ali šta ja mogu
meni je pedeset
nemam ja sada kuda
žena i kći su mi u italiji
evo da vidiš
ovaj su zid
egipćani pravili
tu su te piramide
vidiš li ih
vidiš li ih doista
moraš vidjeti
niko o tome ništa ne zna
da nisam priseban
mislio bih da je to
pitanje zdrave pameti
šta ti kažeš na ovo
a kako ćemo sada sići
polomit ćemo noge
kako je strmo
i led je
pa gdje ti je ključ
kako smo ušli
onako ali
ne možemo tako vani
hajdemo ovuda
prema zejninoj ćevabdžinici
kao kad sam bio dječak
polahko samo polahko
nemoj da se plašiš
evo već i sviće
mogu da ugasim reflektor
2.
i
kako ti rekoh
ne volim ja ovaj grad
ali – da objasnim
jer nije to baš sasvim tako:
grad volim
itekako
ne volim njegove ljude
kad bih mogao
sve bih istjerao
napravio kapiju
stao na nju
i birao:
ti možeš opet ući
a ti ti ti ti ti ti ti...
300 – 400
ne možeš
pa onda
tiiiii
sačekaj
razmislit ću
a ti ne možeš
ni ti ni ti ni ti ni ti ni ti...
ovaj može
pustio bih jedno
500 nazad
vidiš
i opet bih pretjerao
malo
a previše
3.
gledaj
pitaju se
malo malo
pa i tebe pitaju
zašto je mrtva
gornja čaršija
a vele
mogla bi biti
najživlja u bosni
i mogla bi
istina je
jer nema od nje ljepše
ali nisi odgovorio
nikad
iako sam siguran da znaš
ali šutiš
možda ne smiješ
čuvaš se
i u pravu si
imaš ženu i djecu
valja živjeti
nije lahko to kazati
ali ja mogu
i hoću da govorim
jer nemam šta da izgubim
sve sam već izgubio
umrla je čaršija
zbog ovih s glavama
u bijelo umotanim
koji njome
đah tamo
đah vamo
svakoga časa
neprestano špartaju
i samo se osvrću
lijevo i desno
osmatraju šta se dešava
i šta rade ljudi
a nisu bezazleni
opasni su
povezani su s vlašću
i sa policijom
svašta mogu napraviti
pa se ljudi klone belaja
ne dolaze ovamo
u ovu ljepotu
u ovaj zagađeni raj
bježe
idu drugdje
na periferiju grada
pa i u sela okolo
šta ćeš
tako je to
ali treba znati
da je tako
i zašto je tako
da je ovdje osamnaesti
ma i sedamnaesti
a ne dvadeset i prvi
vijek
4.
znam
ne izgleda baš slavno
ova moja pekara
sad je tako
ali nisam ja tako planirao
kupio sam sve
cement
ciglu
kreč
keramiku
crijep
novu stolariju
i htio graditi ispočetka
imao sam četrdeset
bio u najboljem dobu
ali došao je rat
i osjećao sam tada
devedeset i druge
da je nešto
neka ogromna zvijer
na mene skočila
a nisam ja glup
pa nisam ni mislio
da je srbija
mene napala
pekara
adema
znao sam da su htjeli
konačno
srušiti bosnu
a onda su
naravno
morali uništiti
i ovu pekaru
koju je suljo
moj rahmetli babo
napravio
ali hajde
nećemo sad o ratu
ja sam
dakle
sve bio pripremio
i sad je sve na tavanu
jedino nema
cigle ni crijepa
to sam prodao
poslije rata
poreze da platim
sad više nemam volju
ništa iznova počinjati
nego eto
tako
tavorimo
i ja i pekara
nek ide kako ide
pa dokle li
što li
a ni bosna nam se
ne drži najbolje
5.
vidim da si nezadovoljan
i ti si nesretan
a kako i ne bi bio
svi su
svako sa kim razgovaram
kad bi se ponovilo
ja ne znam šta bih učinio
ne tvrdim da bih
nekuda otišao
ali onu vjeru
više nemam
ni izbliza
mislio sam
da svi misle
isto kao i ja
u redu
rat je
da bogdo nije
ali šta ćeš sad
rat je
činit ćemo šta moramo
žrtvovati ono što se
ne uzmogne sačuvati
naša je ovo zemlja
dom naš
vrijedi to braniti
i umrijeti vrijedi
danonoćno je bdjela
i moja pekara
radila za vojsku
dao sam
najprije
vlastite zalihe brašna
potom i svojim novcem
novo nabavljao
dok se imalo gdje kupiti
do sedmog mjeseca
opsade grada
kad je vreća
sjećaš li se
stajala trista maraka
onda je i brašna
sasvim ponestalo
a sada
ovih godina
samo gledam šta se zbiva
posmatram ovaj narod
izludjeli
i ove užurbane
panične hijene
razočaran sam
rezigniran
potrošene su one riječi
ne znam šta bi nam se
još jedanput
moglo reći
i posao danas
ide posve slabo
sve slabije
evo
ukupno uzevši
otrcana priča
razmišljam da možda
pekaru preorijentišem
pa da od nje
načinim krematorij
ali kad bih mogao
nekako
sebe prvoga ispeći
pa poslije
sve nek ide
kako već i ide
ali bez mene
6.
jedino što mi je danas
istinski žao
jest što nisi došao onda
one godine
kad sam te zvao
sa fotoaparatom da dođeš
da mi snimiš ovu
u avliji
iza pekare
rezdeliju
otkako ju je
babo posadio
nikad prije
nije kao tada
bila izbeharala
ni poslije nije
u životu ni snijeg
nisam vidio tako bijel
to mi je i sada
žao
samo to
i onih modrih grozdova
po njoj
(Studeni 2007)