Amir Brka, DOK VAPIŠ ZA RAZLOZIMA, NA SLIKU GOSPODNJU
DOK VAPIŠ ZA RAZLOZIMA
Gle, pa sasvim autentično se i tvoj udes pripovijeda
na zidovima Altamire, kroz ona progonjena goveda
Zastaješ zapanjen, i ogledaš se u vizijama El Greca,
vjerodostojno je u njih upisana i tvoja nemušta jeka
Evo, nalaziš se i u onome što je predočavao Munch,
na njegovu je platnu zaglušujuće vrisnuo i tvoj muk
Pitaš se i to: kako je pošlo za rukom nekom Picassu
da nazre i da uprizori u kakvom ćeš da traješ užasu?
Jer godinama je prije nego ti što si rođena Guernica,
no predskazala je svijet tvoj cijeli ova njegova slika!
Nebrojene bi mogao nizati prethodnike koji su znali
za ludilo što te čeka, motrio ga je i pomahnitali Dalí
Ti nisi, pri tom, nikakav fiktivni, imaginarni vječnik,
već si, naprosto, običan jedan, mali ljudski nesretnik
Stradavaš poput drugih u sveopćoj i mučnoj historiji,
dok vapiš za razlozima toj vječitoj, svirepoj misteriji
(21.9.2020.)
NA SLIKU GOSPODNJU
Gusta magla lebdi nad vodom, i ne prozireš kroz nju,
čovjeka možeš samo da zamisliš na sliku Gospodnju
Vidiš, najprije, zastrašujuću jednu, groznu ophodnju,
poput zombija, stradalnici što nisu izmakli povodnju
Ali to se može pripisati Carpenterovu filmu The Fog,
prisjećanju tvome na horor; ima li nešto s ovim Bog?
Za njima u vrsti pod konac dotjeranoj ponosno kroče
Kaligula, Atila, Napoleon, Staljin, i Hitler i Pinochet,
duga je povorka, u njoj su i Idi Amin i Harry Truman,
rulja ih slijedi kličući, a nju predvodi kanibal gurman
Na centralnome trgu uzvrelim kotlom miješa vještica,
Jan Hus i Bruno u ognju plamte, a neka dobra starica,
prosta i bogobojazna, prikuplja suho drvlje za lomaču
Pred oltarom kršćani ovna kolju, a muslimani krmaču
Ne prodire troma misao u zdanje gdje obitavaju vlasti,
skroman je um tvoj da dokučiš u kakvoj uživaju slasti
Zaključane su luksuzne odaje u kojim su poduzetnici,
od gladne sirotinje brane ih troglavi kerberi svećenici
U akademiji su mislioci i pisci, znanstvenici i filozofi,
diskutuju o tome kako će svijet izgledati po katastrofi
Najbolje ipak bit će da maštu svoju napokon i ti utuliš,
jer dok se čovjeka prisjećaš, optužit će te da bogohuliš
A kad se magla jednom digne i tâ se predodžba raziđe,
u stari ćeš se nemir vratiti i svoje antiljudsko predziđe
(15.9.2020.)