Ivan Lovrenović

ODA DOMU

Sviće, i kuća tvoja, sleđena, lebdi kao sojenica,
magluštine i tmine naselile su se tebi u zjenicu,
ptičicu jednu kroz okno nazireš, možda sjenicu,
gladna će biti, jadna, pozobani su žito i pšenica

Ipak se pomjeraš, a ledenica te čeka na vratima,
dugo se sabireš, na očevom kaputu stežeš skute,
ali ne napuštaju te aveti koje duboko u tebi šute,
nagnut si nad njima i pred izlazom stojiš satima

Sad se već smrkava, a ti si ukopan, kao u transu,
u hodniku si svom odživio i ovu dnevnu seansu,
zatim se obrćeš, pa postelji prilaziš kao odleđen,

predugo tvoj je prostor njome i vratima omeđen
No, povremeno se probiješ, pa u svijet izgmižeš,
da potom iznova med iz vlastitoga pakla poližeš

LUDA S LUTNJOM

Sad slovi kao najveći živući pjesnik nacionalni,
a u njemu se, zapravo, nikada i nije rodio Orfej,
pjesma je za nj samo medij da bi postao korifej,
u dubini su zato stihovi njegovi plitki, i banalni

Istinski poet se ne libi ni znoja radnika lučkoga,
ni teme takve, a niti najnapornijeg u jeziku rada,
kao ni rudar, što u groznici za zlatom i nastrada,
ali, okrenut on je ka proizvodnji efekta pučkoga

Postoje ipak i oni kod kojih samo izaziva prezir,
no nevažni su njemu, jer ga zanima jedino vezir,
kojem luda pred pukom u susret izlazi s lutnjom

A pjesan se rađa u kotlu krcatom travom ljutom,
destilat dragocjen što kapne, ne šikne kao gejzir,
dobro će biti ako ga potomstvo zapamti šutnjom

TAJ BALON NAD TOBOM

Kada se riječi zaborave, u boje se pretaču dojmovi,
pa čežnje i zbivanja u tebi žarko i šareno usplamte,
jezgra u čovjekovom svijetu neizrecivi su pojmovi,
mistični, kao da nejasni se iz drugoga života pamte

A na dnu smrti boje će biti bolje, kako Dizdar kaže,
jer šaman je slutio da se sa iskonom forma ne slaže
Rimbaud je želio, čak, da u slikama dočara glasove,
u pjesancu krhku naumio je i neprolazno da dozove

No, žreci najčešće čeznu za ojezičenom melodijom,
kao Baudelaire, za dubljom, volšebnom prozodijom
kojom je nakanio da u stihove vrati blaženu muziku

Ali misterij nedosežnim ostaje, jer ne može u fiziku,
ipak, dragocjena je i opojno neodoljiva ova čarolija,
pa dok se ne rasprsne, taj balon i nad tobom nek sija