Amir Brka, PREOBRAŽAJ

Nejasno nešto događa se, kao da agregatnō mijenjaš stanje;
šta god da je posrijedi, ti nemaš o tome baš nikakvo znanje

Kao da vlastito tijelo napuštaš, da pokušavaš iz njega uteći,
kao leptir iz larve kada izlazi, iz oklopa manjeg u onaj veći

I možeš tek da nagađaš o preobražaju kojem si sada izložen,
a jedino je izvjesno, pri tome, da se ne ćutiš manje ugrožen

Nedvojbeno naslućuješ kako će još i dodatno da te unesreći
to što se poput mačora promećeš u nepoznato nešto u vreći

Drhturiš ustrašen, unezvijeren si, i bespomoćan i uspaničen:
neće ti promjena slobodu donijeti, ostaješ vječno utamničen

No nema povratka, pokrenula se nezaustavna metamorfoza,
napuštaju te organi vitalni - truplu tvome izlišna je narkoza

Načas se ponadaš da iznova ćeš možda nekako da se okupiš,
ali treba u međuprostoru posljednjim riječima da se otkupiš

Krhko je ufanje ovo, jer molitvu isključivo grešnik bi znao,
a ti možeš kazati samo: bijah i jesam kakvim On me je dao

Pa, ako ikome igdje - u vječnosti bi se Njemu moralo suditi,
ovo imaš da izjaviš, ma kako da će drugi i groziti se i čuditi

Ti ljudi jadni koji zlo čine, a stradavaju oni kao što patiš i ti,
dok se pod skute počela zlotvornoga groteskno nastoje skriti

                                                                      (6.7.2020.)