Božidar Brezinščak Bagola: PUSTINJAK IZ PUŠČE
(po nadahnuću Petra Gudelja)
ODUVIJEK I ZANAVIJEK
u ranoj mladosti privukla me
tvoja pjesnička zbirka pas psa psu
upoznali smo se u beogradskom podrumu
desetljećima prijateljevali i radovali se
svojim kratkotrajnim susretima
posjećivao sam te u baškoj vodi i dobio od tebe
pjesničku zbirku osmoliš s linorezima senadina tursića
a nakon nje hesperidske jabuke i europa na tenku
golubice nad jamama te put u imotu
u zagrebu mi u ruke dopala tvoja zmija mladoženja
a u dubravi puščanskoj sred hrvatskog zagorja
dobio sam na dar tvog pelazga na mazgi
i dnevničke zapise za svojim pjesmama
na tragu tvojih pjesama i dnevničkih zapisa
ubrao sam nekoliko jesenskih cvijetaka
koji mirišu oduvijek i zanavijek
ČUVAR SVOGA TIJELA
bivaš što si bio i što ćeš biti
zemlja po kojoj hoda vječnost
svoje tijelo čuvao si
od sažaljenja i podsmijeha
jer dobro si znao
kroz kakve je muke prošlo
kako je s orlovima kliktalo
nad vrhovima planina
sva svoja dobra i zla
dijelio si sa svojim tijelom
njime kušao život i svijet
tvoje tijelo
prezreno i poniženo
bilo ti je vazda sveto
ŽIVOT JE PJESMA MA KAKAV BIO
pabirčio si godinama
skupljao odbljeske i odjeke
miholjsku paučinu perje i kosti
k tebi su dolazili i odlazili
s tobom u tebi ostajali
iliri kelti turci hrvati
oko tebe zavijali vuci
psikali poskoci kvocale jarebice
kriještali jastrebovi rojile se pčele
propinjale koze
cio život vadio si kamenje iz sebe
zidao svoju suhozidinu svoj suhozid
obraćao se bogu groma dažda i sunca
uvjeren da je život pjesma kakav god bio
PUSTINJAK IZ PUŠČE
ustao zdrav
i dan mu vedar
vitku omoriku
pozlatilo sunce
na jutarnjem povjetarcu
pjevaju i čavrljaju ptice
trepere javori
između njih sunčeva staza
na kojoj sjedi kojom hoda
u podne mu na panju
sunce obasja lice i poljubi ga
predvečer mu između omorika
zalazi za potiljak
STARA BUDALO
sebi kažeš stara budalo
mada nisi ni budala ni star
tek si navršio devedesetu
zapljuskuju te proljetni mjeseci
ožujak travanj svibanj
uživaš u šumi dubrave puščanske
među pjesmama omorikama i pticama
ne pišeš više ni perom ni olovkom
već kao djetlić ukucavaš slovo po slovo
svojim malim mehaničkim pisaćim strojem
u ogromno visoko stablo stoljetna hrasta
DJETLIĆ
na susjedni se orah
doselio neumoran djetlić
i zasnovao gradilište
gradi orahovu lađu
a mogao bi i tvoj lijes
šumio bi ti orah u njemu
mirisala orahovina
danas je sveti mihovil
anđeoski general ratnik
ti njegov vojnik s mačem
od miholjske paučine
vojevao si sam sa sobom
pobijedio i porazio se
TVOJ TENK
lirski tenk
svileni tenk
vuneni tenk
tenk od magle i mjesečine
tenk s oklopom od đurđevka i snijega
tenk oklopljen toplim rukama
tenk oklopljen mozartovom muzikom
tenk imenom ljetni dašak
tenk s ljudskim licem
tenk dobre namjere
tenk blage smrti
anđeoski tenk
KOST PO KOST
ti iz jadranskog krša
ja iz zagorske ilovače
čupamo kost po kost
s mukom sastavljamo
tijelo i tekst
iz krša naših tijela i tekstova
sikću klikću govore i zavijaju
ptičji zmijski i ljudski jezici
u raj povele te jarebice
krškim kamenjarom i travom
ovjenčana trnovitom slavom
BOLNICA TI ŠUMA
liječe te doktori
hrast drijen javor i grab
sestre divlja trešnja bukva i lipa
bolnica ti šuma u dubravi puščanskoj
gdje se liječe divlje svinje srne i ptice
orao gavran kriještalice i sjenice
ti pun božanskog straha i nadahnuća
slušaš huk zemnih i podzemnih voda
gledaš kako se javoru lišće pozlatilo
na vjetru treperiš kao da goriš
oko kuće sve puno svjetlosti
sad ćeš i ti kroz svjetlost
Forum, Zagreb 4-6/2025.