Enver Kazaz, Beskrajno dugo isto
Amiru Brki
Pijemo cijelu noć
I pola narednog dana
Prijatelj i ja.
Ništa neobično za istraživače beznađa
Iz kojeg niče novi društveni slom.
Alkohol buši rupe u riječima
I kroz njih vrijeme curi
U izmaglicu minulog bosanskog rata.
On obnavlja svoje žilice u svemu
Kao kancer u plućima
Mladića koji čeka dijagnozu,
Zagledan u lice svoje djevojke.
Pijemo cijelu noć
I pola narednog dana
Prijatelj i ja u gradu
S kulom iz trinaestog vijeka.
Pod njom ljudska strast
Strnjika je historije,
A ezan Božiji mađioničar
Što iz grla
Izvlači nebeske uzlove
I lijepi ih na nišane u groblju.
Tamo je smrt mjerljiva
Kosturima u zemlji
I proljetnim beharom,
Na koji mora da liče
Duše dok se penju Tvorcu.
Pijemo cijelu noć
I pola narednog dana,
Prijatelj i ja,
Jezik je sidro
Koje nas veže
Za stvari: stolicu, stol,
Slike na zidu, čaše i boce.
U času kad se u pogledu
Iskrive njihova blaga tijela,
Otvoriti će se prostor
Neslućenih oblika.
U njih poezija polaže
Svoja krhka jajašca
Iz kojih može nići sve:
Svilena buba, kuća u plamenu,
Tenk u napadu, konclogor,
Djevojačke noge ispod haljine –
Naporedni svijet istinit
Kao strah naš,
Zanosan kao ruke akrobata
Dok hvataju trapez,
Usputnu stanicu za
Let u dalje.
Pijemo cijelu noć
I pola narednog dana
Prijatelj i ja,
Grad diše svojim
Stoljećima učenim
Svakodnevnim ritmom:
Spavanje u krevetu,
Jutarnji odvoz smeća,
Otvaranje pekara,
Odlazak na posao.
Beskrajno dugo isto
Koje igra svoju
Zamišljenu suštinu.