Enver Kazaz: NOVE PJESME

Mali izbor iz nove, neobjavljene knjige, radnoga naslova Biljne pjesme.

 

SJENE

Kad je o sjenama riječ
U njihovom smo labirintu
Od vajkada, od postanja

Kružimo po nutrini
Izgubljeni u sebi
Kao još neprogledala mačad

I uvijek, i u svakom
Isti je sudar s dušom
Od kojeg nema lijeka,
Ni spasa, ni utjehe
Samo bol naš svagdašnji
Kroz utrobu dere

Idemo putevima nepreglednim
A sjene nas prate u krdima
I uvijek, i svakom se čini
Da cilj je sve dalji,
A korak krhak kao trula grana

Ako stanemo
Sjene će nas potopiti istinom
Praznom kao smrt

 

SUZA

Jedan običan trun
Dovoljan da zasuzim
I horizont izgubi obrise
Kao na dječijem crtežu

Dok progledavam
Oko se navikava na bol
I čvrstinu oblika
Nesagledivih u svome mnoštvu

Suza razgolićuje svijet
Otkriva mu oštrinu
Duž svakog pogleda

 

NJIH DVOJE

Oboljela je stara šljiva u voćnjaku
Susjed joj liječi zborano tijelo krečom
Pažljivo nanosi sloj po sloj
Na mjesta gdje nema kore
Kaže: Ovo izvana je ništa
Njoj je srčika otišla
Gotov je to život
Baš kao i moj
Nakon infarkta
Gledam ih kako se
Oslanjanju jednu na drugo
Svojim bolesnim srcima
Drvo i čovjek
Dva predsmrtna bića

 

VJERNOST

A gdje je onaj prsten
Kojim su se vjenčali
Mlađak i Sjevernjača
Još prije no su razdvojeni
Svjetlo i tama

Nosi li ga neki od
Mrtvih bogova
Na domalom prstu
Pa niko ne može
Da ga nađe otkako je
Ustoličen jedan Bog
I njegova svemoćna volja

Ili je na kraj vremena
Bačen u onu veliku šupljinu
Koja će sve progutati
I prvu riječ
I čitav jezik
I sve naše kosture

Ili je u bezdanu
Na dnu materije
Prije atoma
Skriven
Pa mu se ne vidi
Ljepota i sjaj

No i bez njega
Njih dvoje
Svaku noć se vole
Na pristojnoj distanci

Iz te ljubavi niče
Noćna svjetlost
Pa znaš kuda ideš
I u najcrnjem mraku
I um se ne rasprskava
Od straha
I tvoja ljubav stoji
Na svom mjestu
I divi se tuđoj ljubavi

Pitam gdje je prsten
Jer ni on ni ona
Nikad ne kasne
Na sastanak
I s istom čežnjom
Gledaju se
Još od prije vremena

Pitam, da iz njega naučimo
Putanje vjernosti
I ne gubimo se
U tami srca
Koju ništa ne može
Da osvijetli

 

RUKE

One te čine tobom
Njima gradiš i ubijaš
I miluješ svoju ljubav

Uspravile su ti kičmu
Naučile da misliš
Te tvoje dvije ruke
Koje nikad da se
Pomire međusobno

Njih u molitvu sklapaš
I dižeš prst prema Tvorcu
Aplaudiraš vođi
Prijetiš tuđim rukama

Jutros ih motrim
Duž vijekova

Vidim sjaj njihovih
Savršenih djela
I smrtonosnu vještinu
Koja se usavršava

Kuda ćeš s tim rukama
Pitam i molim
Da njima konačno izmjeriš
Svoju dušu

 

SANJAO SAM SVOJU SMRT

Bila je pitoma i blaga
Kao nešto svakodnevno
Doručak npr. ili vožnja
Po poznatoj cesti

Nije imala ruke
I to me zbunjivalo
Kako ćeš me ubiti
Bez ruku, pitao sam

Ja sam smrt, nisam ubica
Rekla je ne bez divljenja
Svom majstorstvu

Nije imala noge
A stalno se približavala
Moja smrt mom srcu

Zar ti nije žao
Pitao sam

Rekla je jeste
Ali to je nužno
I veće od nas oboje

Znao sam da je mudra
I nevina poput sina
Kojeg je žrtvovao otac
Moja blaga smrt

To me pripremaš
Rekao sam joj

Niko se ne može
Pripremiti za mene
Jer nisam ljubav
Nego obaveza
Upisana tvojim rođenjem

Kad je konačno došla
Bila je zagrljaj
Bez ruku
Bez tijela
Sve dok nisam postao
Nevidljiv kao ona

Od jutros tumačim san
Slobodniji za nju cijelu
I znojnu postelju

 

PILE

Spada u red nemoćnih bića
Kao i ti kad probada te
Ishemično srce

Oslanja se na dvije noge
Kao i ti dok pingvinske
Korake praviš u šetnji

Ima krila koja ne lete
Kao i ti kad se pouzdaš
U nevjerne riječi

Vaše te sličnosti vežu
Do smrtne granice

Pile ispuni svrhu
Kad završi u loncu
Ti se u njemu kuhaš
Među dvonošcima
Sve dok savršeno varen
Ne pređeš u slobodu

 

ZALUDNA NADA

Odakle u mom snu
Prijatelj iz mladosti, drag
Kad godinama riječ
Progovorili nismo

Udaljilo nas je vrijeme i rat
Što pukao je posred uma

Samo to ćutanje
Preostalo je
Ni sklonište, ni spas
Prosto ćutanje
Preko granica tuđih mržnji

Odakle u mom snu sinoćnjem
Prijatelj iz mladosti, drag
I kafana marindvorska
I graja, i mlada lica
To pretpotopsko vrijeme

Je li i on sam
Pa me zove
Ili je sebe prinio
Kao žrtvu vođi nacije
Njenom brlogu
Ubilačkom i jedinstvu

Ili je san bijeg
Jer dani se međusobno grizu
I svaki pojede sebe
Prije nego prođe

Ili je smiraj nakon
Uzaludnih smrti
Za tuđi bankovni račun
I vilu
I nacionalni prijestol

Ili mi poručuje
Da samo tamo postoji
Cijel i nedirnut
Moj spaljeni svijet
Moja zaludna nada