Enver Kazaz, ELEMENTI OD KOJIH SI SATVOREN
Ciklus iz pjesničke knjige Fraktali (u rukopisu)
Elementi, apokalipsa
Jednom eksplodirat će
Elementi od kojih si satvoren
U jabuci, u rijeci, u planini mrkoj
Osjećaš njihovu trpnju
U kiši, suncu što peče
Vjetru s kraja na kraj planete
Dok bijesno puše
Elementi, tvoji bližnji
Tvore tvoju krv i pumpaju ti srce
Drže život na dlanovima
Blagim kao pogled beba
Osjećaš li kako njihove glatke
Membrane u tebi propuštaju ljubav
Jednom eksplodirat će
U vodi koju piješ
Iz koje si nikao
I ti i sve tvoje
U hljebu krušnom
U poljupcu drage
I onom boru na livadi,
Tvom bratu iz djetinjstva
Ti još brineš brige svoje
Uredno upakovan
U celofan progresa
Snagu tehnologije
Funkciju dobiti
Možeš se čak i kupiti na burzi
Koliko si cijenjen danas?
Jednom eksplodirat će elementi
Da se oslobode tvoje biti
Svog najsavršenijeg
Oblika postojanja
Ubilačke sile
Opomena I
Nestat će jezika jednom
I vremena
I tvoje ruke
Kojom od postanja
Gradiš kule babilonske
Nestat će
Ne po volji onog
Što zgužvat će vrijeme i prostor
Kako navješćuje u svome
Zakoniku svetom
Samo će bilje krhko
Samo drveće znati
Tvoj kraj
Nestat će i buba
I leptira i zeca
Svega što kreće se i diše
Samo će vjetar da te pamti
Beskrajne, stalne kiše
Tvoj surovi svijet
Skončati mora u duhu
Opšteg ubistva
Jer na zakonu takvom
Traje od početka
Nestat će jezika jednom
I vremena
I tvoje ruke
Kojom od postanja
Gradiš kule babilonske
I pjesma ova nestat će
I onaj koji je piše
Ali ne mjerom smrti
Već opomenom
Ne budi veći od bilja
Kamenu jednak
Možeš trajati vječno
U istoj ravni života
U ravnoteži sa svime
Opomena II
Pazi da ne ideš
Izvan putanje
Elemenata od kojih si satvoren
Pusti nek' te prožme
Njihova nutarnja svjetlost
Neka te cijelog obasja
Na koncu kada u prah pređeš
Znat ćeš da između tebe i zvijezda
Nema razlike tvarne
Ni suštine
U beskraju
Majke materije