Enver Kazaz, Mržnja
Ne trebaš opisivati
Šta radi onome ko je nosi
Činili su to mnogi prije tebe
I sve se o njoj zna:
Svrdlo je krvotoka
Od kapilara do srčanih komora
Mrena u pogledu
Što zraku sunca pretvara u trn
I okov uma
Nad kojim bdije vlastodržac
I njegova kerberska svita
Ne trebaš opisivati to
Jer bijeli si crnac
U vlastitome gradu
Kao i tvoji bližnji
Prijatelji kojima se diviš
Kreni stoga drugačijim putem:
Od svoga potiljka npr.
U kojeg se svakodnevno
Zabijaju psovke
Ili od imena
I oznaka uz njeg
U kojima od jednog do drugog
Iskonskog neprijatelja kliziš
Ili žiga koji ti je
Ucrtan na licu
Kao Jevrejima onomad
Oko ruke traka
Ili se zaputi
U njenu nutrinu
Jer ona je
Najviši princip čiste nacije
Oreol čiste vjere
Čelična norma
Koja mase drži u stanju
Borbene gotovosti
Da im ne svene ljubav
Za mrtvog vođu
I na prijestolju sina
Ljubav od koje
Budućnost smrtnim
Sjemenjem zri