Enver Kazaz: NEKO DRUGI, nova pjesnička knjiga
Nedavno je objavljena nova knjiga poezije Envera Kazaza Neko drugi (Buybook, Sarajevo/Zagreb 2021). Znalačku i lijepu refleksiju o knjizi napisao je pjesnik Dragoslav Dedović.
Dragoslav Dedović
LIRIČARU KAZAZU - VJERUJEM
Liričaru Kazazu na osnovu pročitanog naprosto – vjerujem. Urkos frekventnosti riječi koje skoro da su prognane iz savremene lirike – smrt, ništavilo, vječnost itd – ovaj rukopis nema ni trunku pretencioznosti, on posjeduje rijetku dragocjenost u današnjoj produkciji lirskih tekstova – egzistencijalno jamčenje koje očito stihove čuva od pogrešne intonacije.
Izraz je sveden, slike jednostavne. Ali egzistencijalna strava i čežnja za nemogućim – za podmlađivanjem – daju ovom rukopisu autentičan, tragičan štimung. “Drug iz srčanog ožiljka” je kao alter ego – kao sama smrt ili njen metafizički kreator – odlična personifikacija straha koja povezuje pjesme iz prvog dijela. Cijeli rukopis je lišen artizma, ali vođen rukom čovjeka koji smireno, sa smislom za mjeru, piše na ivici, zagledan i u sebe, osluškujući svoje tijelo, i u ponor koji ga zove.
Među pjesmama ima niz onih koje će ostati kao što su “Banja Olovo” , “Mudrost bolesti” “Zmijin svlak”, “Potvrda smrti”, “Zarobljena smrt”, “Godpodar slučaj”. Među njima su i dvije programske pjesme, prva “Obasjanje tijela” i posljednja “Sjeme”. Naravno, ovaj niz je nepotpun i vrijeme će mu dodavati i oduzimati naslove.
Svoju smrt / Čeznem u riječi isklesati, kaže Kazaz (“Vječnost”). Ovaj pokušaj da se mimo posezanja za religoznim formulama i metaforama misli “nemislivo” i pjeva “nepjevljivo” jeste na momente udivljujući. Pjesnik je “istraživač ništavila”, ali ne nekog apstraktnog, već onog koje je samo njemu namijenjeno. Čini mi se da u bosanskohercegovačkoj poeziji nije bilo ovakvog zrelog pokušaja da se nešto o čemu nemamo nikakvo direktno iskustvo, već samo indirektne naznake - starenje, bolest, urušavanja oko nas i u nama, strah - obuhvati jasnim, a estetizujućim jezikom.