Enver Kazaz, Novi jezik (pjesme)
NOVI JEZIK
Učimo ga svakodnevno
Moj iz srčanog ožiljka druže
On opisuje tijelo i strah
I ono iza što bliži se
I buja kao proljećna rijeka
Ništa je njegova os
A tijelo gramatika
Koja mu određuje
Dubinu
Ti po njoj gaziš
I svaki korak
Otvara ponorno znanje:
Vrijeme je iluzija
Tek bol mu daje puninu
Zato ga možemo i opipati
Staviti na tas misli
Mjeriti njime
Našu praznu prošlost
Učimo novi jezik
Moj iz srčanog ožiljka druže
U njemu naša lica
Na dva kraja stoje
Razdaljina među njima
Mjerljiva je jedino
Brzinom kojom se
Smrt nastanjuje u tijelu
NEJEZIČNI OBLICI
Svako svoju mora osvojiti smrt
Amir Brka
Smrt nije izvan nas
Ona se osvaja
Kao vrhovi planina
Kao djevojka nedostižna
Kao beskrajna misao
O bespuću kojim hodimo
Od prapočetka
Smrt nije izvan nas
Ona zri
Kao plod na voćki
Kao ljubav u starosti
Kao praznina koja
Nas godinama iznutra obasjava
Smrt nije izvan nas
Ona nas uči:
Granice naših tijela
Ne završavaju ni u kakvoj
Zvjezdanoj prašini
Gdje stoluje nijemi Bog
One dodiruju beskraj atomskih jezgri
Nevidljivost u kojem ništa
Samo je klica
Prauzrok mnoštvu oblika
Što nejezični oko nas
I u nama kruže
U TVOME TIJELU
U tvome tijelu stanuje
Tvoja ljubav
I misao tvoja
I čežnja za sobom
Nesmirena i beskrajna
Granice tvoje slobode
Nisu i granice tijela
Ali se njime ovjeravaju
I bez njega ne bi
Postojali ni ti
Ni ona sveta
Tek s tijelom
Ti si svoja punina
Bez njega
Ni oblik
Ni toplina
Za ljubav što čeka
U tvome tijelu
Ti si nikad cjelina
I ni jedna te ne spašava
Mitska priča
I tvoj se jezik
U tijelo smješta
Ali s njim ne umire
Nego lebdi iznad smrti
Sve dok joj vječni oblik
Ne dosegne
MEĐUSOBNI STRANCI
Tijelo nas rađa
Moj iz srčanog ožiljka druže
Starije od nas
Ono diktira dane
Svjetlost im, sjaj i tminu
Sve što se desilo
Nakon tvog rođenja
Dijeli nas na dvoje
Ne znam
Gdje završavam ja
A počinje tvoje
Carstvo nemoći
Ti si satkan od mog straha
Ja od tvojih opomena
Tijelo nas mijenja
Ti rasteš svakodnevno
I ne mogu sagledati
Tvoju prostornost
Mjerena bolom
Ona je umnoženo
Moje lice u grču
Zato smo mi isti
Neko drugi
Međusobni stranici
U svakom mome mišiću
Pokretu ruke
Udisaju
Tijelo nas mijenja
Moj iz srčanog ožiljka druže
Sve dok nas ne odbaci
Kao umoran putnik
Suvišan teret
Prije počinka
OBASJANJE TIJELA
Tijelo je prostor naših saznanja
I naših zaludnih sanja
Iz njega raste svaka nada
I let pod svod nebesa
I žudnja da se obestjelesi
Svaka misao mlada
Tijelo je korijen
A mi smo stabla
Ono nas za nas veže
I mi smo u njemu
Svoja radost i cijela strepnja
Što neizrecivo u grlu žeže
I svaka naša mijena
I mnoštvo onog bijasmo
I što smo sada
U njemu klija
Zri i opada
Tijelom mjerimo raspon
Od zemnog praha do neba
A nikad cijelo tijelo
U most preko smrti
Da izraste i u zvijezdu da stasa
Iako njegova svjetlost
Obasjava sve nam puteve spasa
POUČITE ME MRTVI
Poučite me mrtvi
Kako se kroz smrt prođe
Ali ne i o onom
Što iza nje stoji
Jer slike paklenih muka
I rajskoga sklada
Tek su uniforme u jeziku
Mitskih predanja
Poučite me mrtvi
Vjekovnom muzikom
Vaše šutnje
U njoj da slušam
Nikad otkriveno znanje
Kako se u smrti traje
I kako kosturi naši
Svjedoče postojanje
Jesu li trave nam mile
Sestre u nigdini
Što iz tijela rastu
A crvi očevi novog života
I zbiva li se tamo
U prostorima smrti
Sveoblik bez našeg lica
I pečata riječi
Poučite me mrtvi
I onom trenu
Kad se tijelo u grču seli
Je li bol krajnje
Saznanje i spas
Ili je i on krhak
Kao sve ovozemno
Tek nijemi upitnik
Na njegovom kraju
I jesu li suze
Zadnji trag naš
I znak ljubavi
U kojoj smo
Svoja žudnja cijela
Poučite me mrtvi
Kako se uprti smrt
I nosi čitavu vječnost
Bez ikakvoga krika
Ma, bez ijedne riječi
Pod pustim nebeskim svodom
SJEME
Kosturima je zemlja zasijana
Iz koncentracionih logora
Iz genocida
Iz masovnih zločina
Iz paljevina
Iz ruševina
Svuda kosturi:
Od metka
Od noža
Od granata
Od bojnih otrova
Od atomske bombe
Kosturi od pradavnine
Do ubogog sutra
Bez očiju
Bez srca
Bez usana
Bez jagodica
Kojima bi dotakli
Ovo bolno proljeće
I u njemu
Svoju smrt
Kosturima je zemlja zasijana
Iz njih klija
Zgrčeno lice
S očima punim
Ubijanja
Od dna do vrha
Svakog pogleda