Ivan Lovrenović

Zašto šutim, predugo prešućujem, ono što je očigledno i uvježbavano u pomno planiranim igrama, na čijem kraju kao preživjeli mi smo jedino fusnote. To je sačuvano pravo da napadnu prvi, koje bi moglo uništiti hvalisavcem podjarmljeni i do organiziranog klicanja dovedeni iranski narod, jer se na području pod njegovom vlašću o gradnji atomske bombe nagađalo. Ali zašto samome sebi zabranjujem imenovati onu drugu zemlju u kojoj već godinama – iako potajno – postoji i raste nuklearni potencijal, doduše izvan kontrole, jer je svim provjerama nedostupan? Opće prešućivanje činjenica, kojem se moja šutnja podredila, osjećam kao tešku, opterećujuću laž i kao prisilu, uz kaznu u slučaju nepoštovanja; presuda "antisemitizam" sasvim je uobičajena. I onda baš iz ove zemlje, koju stalno sustiže njezin zločin, po svemu neusporediv, i svaki je put iznova pozivana na odgovornost, još jednom, čisto poslovno, iako u izjavi je hitroj to objašnjeno kao kompenzacija, doprema se Izraelu još jedna podmornica čija se posebnost sastoji u tome da usmjerava sveuništavajuće bojeve glave tamo gdje postojanje atomske bombe nije dokazano, ali je kao pretpostavka već potvrđeno, I zato ću sada reći, ono što mora biti rečeno. Zašto sam dosad šutio? Zato što sam mislio da mi moje podrijetlo označeno nepopravljivom sramotom, ne dozvoljava da zahtijevam izricanje činjenica kao jedine moguće istine prema zemlji Izraelu, s kojom sam povezan i s kojom i dalje povezan želim biti. Zašto ovo govorim tek sada, Ovako star, posljednjom svojom tintom: Atomska sila Izrael ugrožava Ionako krhki svjetski mir? I mora se reći, jer sutra je možda već prekasno; pogotovo za nas koji – opterećeni ionako što smo Nijemci – možemo postati isporučitelji zločina, koji je predvidljiv, zbog kojeg se naše saučesništvo ne može prebrisati uobičajenim opravdanjima. I priznajem: ne šutim više, sit sam licemjerstva Zapada; i želim se nadati, ukinuti svako prešućivanje, pozvati izazivače stvarne opasnosti da odustanu od nasilja i insistirati da se dopusti nesmetana i trajna kontrola izraelskog atomskog potencijala i iranskih atomskih elektrana od istih međunarodnih institucija prihvaćenih u vladama obje zemlje. Samo na taj način, Izraelcima i Palestincima, i ne samo njima, nego svim ljudima koji žive tamo, u tom zabludama okupiranom dijelu svijeta, gužvovitom i zavađenom odavna, a zatim i svima nama, može se na kraju pomoći. (Pjesmu s njemačkoga preveli Anne-Kathrin Godec i Miljenko Jergović) www.jergovic.com